Za neupućene žene: konačni odgovor na pitanje „Kad će ljudi prestati lagati?“

Još od starih Latina izriču se izreke tipa „Što se stvari više mijenjaju, to više ostaju iste.“, gdje se to prije svega odnosi na a) tehnološki napredak i b) ljudsko ponašanje. Realno, ne idemo naprijed iako idemo. Isto tako, nikome nije u interesu da izrekne konačni odgovor na neko krucijalno pitanje jer u tom slučaju ostaje bez posla… Ali ima nas besposlenih i nezaposlenih i zato odgovor na pitanje iz naslova na kraju teksta… A duži put će biti da se pročita isti.

Svi mi nekako nekad tenemo i venemo i tonemo i plutamo i život nas nosi i donese na pustu obalu odakle opsujemo život i zapitamo se neka retorička pitanja. Stvarno svi. I bogati plaču a imaju igračke. I voljene žene plaču a imaju ljubav i pažnju. I onda se zapitaju, zašto ljudi lažu – kad će prestati lagati? Pitanje staro koliko i sam život. ‘Ajmo sad realno, priča o Evi i Adamovom rebru? DAAAJ. Što kažu mladi, DA L’ SI IKADA MENE VOLJELA REALAN? Ali dobro, samo kažem. Osnova je osnovana na laži.

Kako je tada bilo, tako je sada. Laž postoji u svim segmentima ljudskog života ali jedan je nekako najbitniji i najzanimljivi – odnosi suprotnih polova u nekom ljubavnom životnom partnerskom odnosu. Dok postoje razne opsesije i, shodno tome, različite vrste libida, libido sa određenim članom (the) i prioritetom nad svim ostalima je onaj seksualni gdje muškić hoće da opšti sa ženkicom a i ženkica hoće da opšti sa muškićem ali postoji taj teret generacija pretočen u ideju „muškarac koji hmmm hmmm (sa) mnogo žena je jebač* a žena koja (se) hmmm hmmm (sa) mnogo muškaraca je kurva*“. Na stranu sam prirodni paradoks da muškarčeva muška snaga iznosi 180 sekundi a ženskinskinjska ženska snaga 180 x 180 sekundi, čak ni serija Seks i grad nije uspjela da skine oreol sa pojma „jebač“ i stigmu sa „pojma“ kurva…

I onda žene neće da budu kurve. Sem ako to hoće. Ali uglavnom neće, onako javno, jasno, glasno, na sva zvona. Zato „igraju igrice“ i smišljaju smicalice odnosno, kako to kaže stari narod, tvrde pazar. Za to vrijeme muškići troše mobilni internet na porniće čitanje Blic Žene odnosno proučavanje protivnika. Međutim, taj protivnik je najkompleksniji sistem u univerzumu i ne postoji ENIAC koji mu može osoliti rep stoga muškići pribjegavaju jednostavnom i ekonomičnom rješenju: LAGANJU.

Usput, i u prirodnoj prirodi sa emisija o prirodi sve je isto tako laž. Sem onoga što nije. Laž je ono što nije pravo, što je simulacija. Životinje se tako praksaju, potuku se pa se pomire. Sve dok nema leševa, sve je igra. Životinje su neobične slične ljudima, samo puno manje troše novca na psihologe i antidepresive. Razmislite o tome.

Elem, da se ne lažemo, svijet nije spreman za prestanak laganja. Jeste ovo vrijeme poprilično brutalno, mediji i pop kultura stvarno nemaju mjere u potrazi za konačnom šok vrijednošću, nameće se sumanuta ideja ženske emancipacije kao indigo pandan muškoj neotesanoj gluposti ali nije zlato sve što sija. Da, može muškić prići ženkici i reći HOĆU DA TE HMMM HMMM A ONDA IDEM IGRATI FIFU 23 I ZABOLI ME HMMM HMMM ZA SVIM ŠTO TEBE INTERESUJE JER TO MENE NE INTERESUJE i to može upaliti… u vrlo malom broju slučajeva, zasad.

No, da bi uspjeh dospjeća do moćnog ženskog trokuta bio veći, ta priča – iako istinita – mora biti umotana u sedam oblandi šarenih neistina. Moćni ženski trokut, taj anatomski čudan sklop koji je suštinsko otjelotvorenje ideje ružno a lijepo, taj (globalni) MŽT je kao i Bermudski, mjesto gdje nestaju briljantne ideje, ambicije, nade, snovi, želje, potezi i slično… ali je slatko. A nije ni slatko zapravo ali je slatko. I taj MŽT i njegov slador su izvor života i to u najbukvalnijem smislu. Odatle smo svi došli [doduše, neki su došli iz pičke materine*, prim. aut.]. A da bi došli dotle, služimo se laganjem. Od „18 cm“, preko „X5 mi je na servisu“ do „volim te“ postoji ta gradacija koja u konačnici vodi do nastavka života na zemlji, tih nekih malih ljudi koji trče i viču i ne shvataju da dubinsko čišćenje automobila nije uopšte jeftino i da mačke ne vole da ih se vuče za rep. Ali, to je taj krug: muškić sreće ženkicu – muškić laže ženkicu – moćni ženski trokut usisava sve muškićeve nade i snove i apoene i valute – pjesma „Devet meseci“ nepoznatog izvođača – svijet biva bogatiji za još jedan par koji prestaje da ima intimne odnose.

I to je to. Znate i vi da jeste tako. Uglavnom. I kad će onda ljudi prestati lagati? Kad se izgubi ta suština života, kad nestane goriva za intergalaktički let ka moćnom ženskom trokutu. Kako stvari stoje, nismo daleko a, eto, to će vam biti tad.

* izvinjavam se na vulgarizmima ali NAŠI SMO

Guzica Sanje Vučić iže jesi na nebesi opet ponovo

Koliko god da mi grozno zvuči ova guzica Sanje Vučić, originalni tekst o Demofestu je sadrži u naslovu pa će tako i ovaj radi kontinuiteta… Dakle, tema je Demofestov „trijumfalni povratak“ 2023. pa ćemo da vidimo koliko je primjenjiv moj tekst o Demofestu iz 2016. godine…

Inspiracija za blog je potanka jer isuviše razgovaram sa poznanicima putem aplikacija za instant poruke i tu razmjenjujemo razmjene te uglavnom i ne razrađujem ideje u nekom blog formatu. Sa druge strane, tu je i neki politički momenat gdje se osjećam pojadno jer je dugo željena promjena u mom gradu – pobjeda ne-SNSD kandidata na izborima za gradonačelnika vrlo Pirova pobjeda. Inicijalno, bilo mi je drago a danas bih, da mogu, poništio taj listić. S tim u vezi, mlađani gradonačelnik je, između ostalog, briljirao glupošću i na temu Demofesta:

„Od početka moje dužnosti na čelu grada uvijek sam vjerovao u koncept nove Banjaluke. Nova Banjaluka znači novi projekti, novi duh grada, novi razvoj, ali nema nove Banjaluke i nema napretka ako ne vratimo duh Banjaluke koji svi volimo. Taj duh ogledamo i kroz staru fontanu koju smo obnovili, kroz izgradnju Sokolskog doma koji je nekada bio duh i duša ovoga grada. Dakle, ne možete ići naprijed ako zaboravimo i ne obnovimo one stvari koje su odlikovale Banjaluku„, rekao je Stanivuković na početku obraćanja novinarima.

(https://www.nezavisne.com/novosti/banjaluka/Demofest-se-vraca-u-Banjaluku/759271)

OVDJE PO ŽELJI KOLUTATI OČIMA

E, sad, ja možda jesam imao neku tricu (ili slično) iz Logike jer mi je istu predavala Vita Malešević, tragično glupa žena [danas, vrlo simptomatično, direktor-ica BL Gimnazije, prim. aut.] ali sam nekad u međuvremenu kvalitetno položio taj neki test inteligencije i ova Draškova izjava mi nanosi egzistencijalni bol po cijelom tijelu. Naravno da on nije mislio ništa loše ali u posljednje vrijeme na političkoj sceni jedini siguran pobjednik je tišina i njemu bi, ako misli da ima nastavak karijere, bilo bolje da ćuti.

Elem, tako je nekad u februaru najavljen povratak Demofesta nakon pauze od pet godina od kojih su neke i bile opravdane (korona)… Demofest uz pomoć svih i svega. Trule države i trulog grada. Za neku muziku koja je muzika, to je već jedna crvena zastava. Mislim, nije da danas ima neke muzike ali eto, nekad je bilo a neki se i sjećaju toga…

Mada, brojevi me demantuju, ima i sad muzike: najavljeno je bilo 18 demo bendova i 32 revijalna izvođača (izvor).

OVDJE PO ŽELJI KOLUTATI OČIMA

Ja 2016. godine: „Samo je problem što je Demofest pogrešan ili u imenu ili u konceptu.“ E, sad, ne znam da li se to može nekako povezati sa činjenicom da su demo bendovi i ove godine imali priliku da izvedu po jednu pjesmu po večeri (plan je bio prve dvije večeri po devet demo bendova i treće večeri finale) a da ih je zamalo duplo manje nego revijalaca pa da se, matematički gledano, na Demofestu demo bendovi pojavljuju na jednoj (od dvije) bine ukupno oko sat i po dnevno, sve sa motanjem kablova. Mada, matematika je precijenjena a i šta ja znam o tome…

A revijalci, pa ono, dosta onako rokenrol, gitare, bunt, mladost, nosioci spomenica gitarijada i ORA, da spomenemo neke: Morcheeba, Dub FX, Laibach, Parov Stelar, Roni Size, Femi Kuti, Kiril Džajkovski; Sajsi MC, Bojana Vunturišević, Đorđe, Koi Koi, Stereo Banana, Nipple People, Sunshine…

OVDJE PO ŽELJI KOLUTATI OČIMA

Kao i uvijek, olovka piše srcem a čovjek iz svog ugla i tako nije problem što ja ne slušam većinu ovih izvođača već je problem što ovo sve pobrojano minimalno ima veze sa živom muzikom i svježinom koju treba da nose demo bendovi koji su, usudiću se reći, muzički sastavi pop ili rok ideologije koji komponuju pjesme da bi promovisali svoje ideje. Šlager pjevači, elektroničari, reperi i ne znam ni ja šta već, imaju drugačiji razvojni put od neke te pop/rok provenijencije i nisu dio te priče te su nabrojani revijalci (većinom), bez ikakve ironije ili sarkazma, samo još jedan dokaz da je Demofest promašen u imenu ili konceptu.

Otprilike, ideja revijalaca za glavnu binu je bila „čilamo da se ne bismo opustili“ dok je malu binu karakterisao duh „prašak za pecivo da šmrču mali gangsteri“. Tako je nekako i bilo samo ono ALI što sreću kvari… Loše vrijeme, meteorologija se uroti protiv Demofesta te je drugo veče, nakon izuzetno slabo posjećene prve večeri, bilo prekinuto nakon nastupa demo bendova. Tada slijedi ono zbog čega pišem ovaj tekst, jedan apsolutni VRH DNA, kojeg je u međuvremenu negativno prokomentarisalo mnogo ljudi koji apsolutno nemaju veze sa demo bendovima, što mi je još jedan dokaz da nisam lud…

Demofest otkazao nastupe demo bendova i pojačao revijalni program

Kako je cijena karte bila van mog nekog budžeta samozaposlene osobe na evidenciji Zavoda za zapošljavanje, tako sam Demofest pratio po naslovima na portalima ali za ovaj naslov stvarno nisam bio spreman. Smisao da se tako jasno i glasno izgubi pred očima sviju, svaka čast. U redu, revijalci su unaprijed plaćeni za nastupe pa da se ne baci, neki od revijalaca nisu mogli da nastupe dan kasnije zbog unaprijed dogovorenih obaveza, nagrade za demo bendove su podijeljene preko Vibera, neki su demo bendovi negodovali, održano je to treće veče sa, koliko znam, relativno slabom posjetom i stade jedna nedjelja da se nastavi maj avgust.

Organizatori kažu sjajna posjeta, sjajna zabava, sjajno sve, palčeva nagore na zvaničnim stranicama nikad manje, komentara isto tako, a od tih malo komentara većina je bila negativna… Foto-video materijali su pažljivo birani za prezentaciju preko zvaničnih kanala ali nema te državne službe a ni opozicionog medija koji bi ovdje potpisali „hiljade posjetilaca“…

OVDJE PO ŽELJI KOLUTATI OČIMA

Ovaj Demofest kako se desio i kako ga ja vidim (CRNO) više spada u domen mog (jednako mrtvog) drugog bloga ali originalni tekst je ovdje pa da i nastavak bude… Nedostaje mi nerazvedeni pijani Bajaga bludnik iz 1993. i tadašnja postava Instruktora da zasviraju „Gde si (Bože)“ punom snagom pa da idem tražiti neku svadbu da ispucam u vazduh svu municiju koju čuvam nakon pada Krajine jer se danas ne smije tek tako pucati u vazduh – mora biti makar povodom tako nekog tužnog događaja kao što je ujedinjavanje dvoje ljudi da zajedno rješavaju probleme koje ne bi imali da nisu zajedno…

Bilo kako bilo, guzica Sanje Vučić danas sija još jače i hvala Demofestu na tome. Vjerovatno sam promašio i sve ostalo što sam pisao 2016. Možda i nisam. A možda i ta Sanja Vučić nije trebalo da bude dio Demofesta… ko će mu ga znati. Ali dobro, ne vidimo se ni dogodine.

OVDJE PO ŽELJI KOLUTATI OČIMA