Red drugih blogova

Ti imaš drugi blog?! A đe ti je?

A ono, eno ga u Dodatnim aktivnostima domaćina bloga, solidan prvi. Elem, drugi blog je rezervisan za politiku i probleme, pa sam sretan kad na njemu nemam šta pisati, iako je politike i problema većini preko glave, svakodnevno, neumorno… i meni. Isto tako, paralela je neka da je ovaj blog više za lične i univerzalne a onaj za lokalne i dnevne teme. Mada, ko tu šta čita.

Elem, započeo sam serijal kratkih tekstova na drugom blogu, Red kratkih rezova, sviđa mi se format, kao neka „kolumna malena“, pa možda se na vrijeme zaustavim na ovom trećem nastavku a možda ih bude još. Primjerak broj 3, kako to izgleda…

Red kratkih rezova – III

Aprilska nagrada grada u kojem živim. Banjaluka. U aprilu je dan grada, daje se nagrada. Grad je nagrđen svakako, nagrada je devalvirana. Velikaši – proklete im duše – časte se ordenjem, na stolu svinjetinom a ispod stola maloljetnim kurvama. Zaslužni građani. Jebem im ja mater.

Nego, povela se inicijativa, iz naroda, maltene grassroots, da čika Ale dobiju Aprilsku nagradu grada. Čika Ale, simbol čistoće (duše), simbol dobrote. Cvijet sa francuskom beretkom u cvjetnoj aleji na bulevaru, nema veze što nema više te cvjetne aleje. Čika Ale, saobraćajac amater. Saobraćajac amater? Počeo tako što je nakon sudara nekakvog tamo prije 40 godina počeo da stoji na raskrsnici i da maše rukama. Stoji na raskrsnici i maše rukama? Da li je on lud? Jeste. Inače ga zovu i ludi Ale. Ipak, treba čika Ale, Alija Mahmutović, da dobije aprilsku nagradu, zbog svoje dobrote. Zbog toga što zna napamet čitav album Životinjskog carstva. Zbog toga što po čitav dan hoda okolo u gumenim čizmama sa dva cekera. Zbog toga što djeci dijeli čokolade i miluje ih. NE TAKO KAKO ZVUČI.

I sad, čekaj malo, saberi – oduzmi – provjeri (ne znam apsolutno nikoga kome je čika Ale dao čokoladu, prim. aut.), čika Ale je i dalje lud. Aprilska nagrada je i dalje… žalosno reći, bezvrijedna. To ne mijenja činjenicu da je čika Ale lud. Mada, neki to ne vide pa kažu da svi treba da budu kao čika Ale (!), a ovi što ne vole čika Alu su fašisti, oni nemaju pojma o Banjaluci. Dakle, ode ovo u nacionalne vode. Može i tako. Kandidat muslimana za Aprilsku nagradu, čika Ale, lud čovjek. Dobar, ali lud… a boljeg nemamo.

Prethodno:
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2014/03/red-kratkih-rezova-i.html
http://apsurdsrpski.blogspot.com/2014/03/red-kratkih-rezova-ii.html

Novo na Vašem omiljenom blogu!

Zapravo, ne znamo šta je novo na Vašem omiljenom blogu, ali ovdje na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari. počinjemo sa ambicioznim novim projektom; u pitanju je online web kurs seminar radionica projekat p. materina „Kako trenirati tegove i pronaći Levi’s 501 na buvljaku“.

U današnjoj lekciji, treniranje tegova kroz nekoliko lakih koraka uz video uputstvo. Koraci su sljedeći:
1. Pronaći tegove (najlakše u nekoj teretani);
2. Pronaći stvarno teške tegove;
3. Spremiti se psihički – skupiti svu ljutinu i gorčinu zbog pada Krajine i nesretnih gimnazijskih i post-gimnazijskih ljubavi (u ovom slučaju to je trajalo 17 minuta i 56 sekundi – isječeno sa video snimka);
4. Podići tegove;
5. Dizati tegove;
6. Još dizati tegove;
7. Spustiti tegove.

A to sve zapravo izgleda ovako:

Vidite da je lako, probajte i Vi!

Na narednom predavanju naredna lekcija – kako pravilno trenirati tegove u teretani Sokolskog doma. Dotad, sportski pozdrav!

Odijelo čini čovjeka vs Svi smo mi goli ispod naše odjeće

Momci iz grupe ZZ Top davno su još rekli „svaka cura je luda za dobro obučenim momkom“… a obratno?

Kaže meni tako moja majka, joj, imam ti nešto ispričati. Onaj jedan pa njegova kćerka završila fakultet pravni i poslije dva mjeseca se zaposlila, prvo volontirala fol. Učlanila se u stranku socijalističku i progurali je. Saslušao, sekundu i 17 stotinki razmatram pa dušu olakšam kroz rečenicu dobro, izmislila si toplu vodu, kuda dalje? Ne da đavo mira pa nastavim, dajder mi ispričaj nešto zanimljivo.

A desilo se to onomad, da je moja majka meni ispričala nešto zanimljivo. Diskutujemo mi o važnosti pravilnog oblačenja odnosno greškama pri istom. Moguće da sam vam onomad i pričao o tome, a možda i nisam. Lično, oblačim se u skladu sa svjetonazorom usvojenim od članova grupe TNT iz stripa Alan Ford. Ipak, znam šta znači obući se dobro. Razlikujem i šta znači obući se skupo – a ne nužno dobro. Sve su to ljudske kategorije, klasifikacija, znak (ili težnja) pripadnosti kategoriji. Ponekad to čak može da pomogne socijalnoj grupi spomenutoj u jednom od prethodnih tekstova, ružnim ljudima…

I tako, diskutujemo mi o toj temi ocjenjujući (sa) palčevima nagore ili palčevima nadole određene članove naše porodice, kad se prolomi taj iskreno briljantan momenat, sjajna munja na nebu tmurnih monologa moje majke. Onaj tvoj otac, kakav je ono odrpanac bio, na šta je on ličio kao momak, joj (a ja klada pao nedaleko od klade, mislim se). Što se on nije znao obući, nastavlja stara, neke je kapute nosio božesačuvaj, cipeletine. A baba bila gospođa, znala se obući, ona kad je iz Like došla u Gornje Ratkovo, bila je najveća gospođa, kožne cipele imala dok su oni hodali bez gaća (ali to je neka druga priča)… Još one brkove kad ti je ćaća imao… grozno. Jednom smo ti mi bili dogovorili sastanak, a on se bio tako ružno obukao pa kad sam ga vidjela iz daljine, napravim se da ga ne vidim i pobjegnem na drugu stranu, nisam mu se ni javila. Jedna lasta… proljeće… pomislio sam, al’ rekao nisam.

Simbolična cvijeća kita

Svjetski dan žena, 8. mart, samo je jedna u nizu personifikacija ženske dominacije, iako će Vedrana Rudan vjerojatno ustvrditi suprotno. Naime, bez ulaženja u objašnjavanje kako je svih 365 (povremeno i 366 dana) njihovo, dovoljno je reći da je Svjetski dan muškaraca ustanovljen 1999. godine na Trinidadu i Tobagu. Da, i ja sam rekao „Vi to mene zajebavate?“, kad sam pročitao.

Bilo kako bilo, žene su kćerke, majke, snahe, zaove, crnkinje, kurve i šalterske radnice te su nadasve neizbježne. Stoga ih treba paziti svih 265 dana, a na 8. mart treba iznenaditi neke koje… nije moguće iznenaditi svaki dan, npr. blogerke i slučajne blog prolaznice (i sve one koje se osjećaju tako).

S tim u vezi, šta drugo nego klasika? Cvijeće – stručak – buket – takoreći kita. Ili bez cvijeća, kita. Jednostavno, mali znak pažnje koji nadasve ne škodi, ne deblja, ne traži posebnu pažnju… dar koji nastavlja darivati svih 165 dana u godini.

Čekale ste, niste, nema veze, dočekale ste. Ljubazna hostesa Liza će Vas uputiti za dalje. Sretan Vam 8. mart, bez znaka upozorenja u crvenom trokutu!

Uskoro na kioscima – reprint!

Ne pitaj me zašto živim u „Slatkoj kući“ ja…

I, stigao je stari iz Njemačke – sve što je lijepo kratko traje, pa tako i njegov boravak tamo – raspakuje on kofere, vadi poklone, kad u jednom trenutku na sto dolazi moja četkica za zube… Šta ću, nego se nasmijati uz pitanje:
– Čekaj, što si ti nosio moju četkicu za zube?
– Otkud ja da znam koja je tvoja četkica za zube?!
– Pa valjda znaš koja je tvoja…
– ‘AJ NE PRAVI SE PAMETAN!
– Pa dobro, al’ na mojoj piše „Bojan“.
– Ma gdje piše?! Ma otkud ja da vidim to pročitati?!
– Pa nije da piše sitnim slovima…
– ‘AJ NE PRAVI SE PAMETAN!
– Pa čekaj malo, piše li lijepo?
– Ma šta i da piše! Kao da je važno!
– Pa samo kažem…
– ‘AJ NE PRAVI SE PAMETAN!
– Pa samo malo, zar nije logično…
– Gledaj, da četkice stoje tamo gdje treba da stoje…
– Da, ali sve četkice stoje zajedno u jednoj čaši…
– ‘AJ NE PRAVI SE PAMETAN!

Vezani tekstovi:
Sposobnost je štetna
Naučno dokazano: Srbi otporni na smak svijeta!