II < X

Kaže mi WordPress neki dan kako je dvije godine otkako sam se registrovao na isti. Dvogodišnjica. Kao što većina redovnih posjetilaca bloga zna, ovaj blog je prethodno bio unutar sistema mojblog.rs. WordPress sam registrovao, eto, prije dvije godine kad su se pojavile prve laste zlosutnice mojblog.rs arapskog proljeća odnosno raspada sistema. Kolega imenjak Nabokovski je sondirao teren i probrao WordPress za nastavak rada (nekolicine nas) mojblog.rs blog korisnika… Hvala mu.

Ipak, taj datum nije baš početak mog blogovanja ovdje. Gašenje mojblog.rs servisa je uslijedilo nakon nekoliko mjeseci, jun/jul/avgust/lijen sam da provjerim. Tko će mu ga znati. Kao da je bitno kad je. Isto tako, kao da je bitno kad se u toku 2005. registrovah na mojblog.co.yu koji je kasnije postao mojblog.rs. E, to je bilo prije 10 godina. E, to je nešto. Realno, većina mojih blog unosa iz tog vremena je apsolutno bezvrijedna ali broj 10 nije naivan. Što valja, prenijeću dok stignem. Prenosim polako.

Usput, malo prije samog nestanka mojblog.rs servisa sam obišao mnoge blogove koji su tad već bili po nekoliko godina napušteni. U neobično dragom sjećanju su mi ostali Hollowood (nepodnošljiva lakoća genijalnosti), seriozni Branko te Bozza, Vampir iz Zemuna (i nj. avanture). Bilo je tu još dosta zanimljivih blogova, svako je imao neke svoje favorite. Neki još postoje na nekim drugim mjestima, možda ih i nađem nekad. Možda ne. Ko zna zašto je to dobro. Možda se vrate kao Lesi.

Elem, deset godina. Puno, a i dosta. Al’ biće još koliko bude. Realno, inspiracija je potanka od mog boravka u Njemačkoj; sa druge strane je tu i auto-cenzura što se tiče obrade nekih opštih tema, jer koliko puta treba reći da smo tragično glup narod koji je oduvijek zatirao svoju pamet? Na lijep način to nema smisla govoriti, a nema ni dovoljno efikasne šok-terapije. Stoga, bez naročitih konstruktivnih prijedloga nema smisla kritikovati, a šta je uopšte konstruktivno? Pored toga, tu je izbjegavanje aktuelnih i očitih stvari…

Bilo kako bilo, blog neće stati dok ne stane. Serijal Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma je dogurao do svog 11. nastavka – nadam se da će ih biti još makar toliko, a u planu su neke priče o životu kao i recenzije filmskih hitova. Vjerovatno da će biti i teških tema ali nadam se manje u odnosu na humor… I, naravno, biće tu i velike sise. Naime, one su navedene kao tag u nekolicini tekstova i redovno se zakocenem kad vidim da je neko pretragom tog divnog pojma došao na blog. Pa, da ne bude lažno oglašavanje…

Za narednih 10 godina, živjeli!

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XI

Po davno dogovorenom principu u prirodi, kao što se poslije duge kiše pojavi duga, tako i poslije februara koji je mjesec u znaku mačora redovno uslijedi refleksno nezgodan mart s kulminacijom u uvijek kritičnom 8. koji nerijetko veoma razorno rikošetira – jedan 9. mart nam je podario Milića Vukašinovića (izmedju ostalih). Ipak, dok su neke opasnosti 8. marta prethodno već pomenute i razjašnjene u VIII nastavku Seksualnog vaspitanja u teretani Sokolskog doma, nije bilo dovoljno riječi o najopasnijem elementu, podkontekstu: poklanjanje poklona, brižnosti i pažnje žen…rospijama kao nuspojavu može imati javljanje osjećanja sa njihove strane koji mladog člana teretane Sokolskog doma mogu satjerati u ćošak i stisnuti ga tamo gdje je najtanji (kod nekih su to listovi, kod nekih podlaktice…).

Stisnutost je samoobjašnjive prirode ako pitanje koje razvezuje omču oko vrata glasi KAKO SE NE OŽENITI.

Na žalost, tu ne pomaže ni vanvremenska i multidisciplinarna mudrost trenera Saleta, jer mnogi ne shvataju njegov nesebičan lični primjer žrtvovanja tog tipa (između ostalih). Mladost – ludost, moglo bi se reći za te članove teretane Sokolskog doma koji, ignorišući uputstva trenera, za 8. mart svojim – naizgled normalnim – izabranicama srca, ženskog pola (naravno, ženskog, jer ne može čoek da jebe čoeka!), kupuju „male znakove pažnje“ u zamjenu za seks ko zna šta. Počesto, to ko zna šta ih može odvesti ko zna gdje – pa i u drugu teretanu! A upravo to se dešava članovima teretane Sokolskog doma koji dopuste da im se zaveže ta omča oko vrata, posebno onima koji asistiraju pri vezanju! Isti od samonanesene sramote postaju članovi „fitness centara“, te analogno bivaju odbačeni, izopćeni i anatemisani. Njihova imena se u teretani Sokolskog doma pominju samo u prošlom vremenu, počesto u rečenicama tipa „A bio je dobar čoek onaj _____…“.

Imajući u vidu pomenute grijehe bivše braće po tegovima, kao i činjenicu da je pitanje KAKO SE NE OŽENITI svojevrsno „pitanje nad pitanjima“, neki hrabri članovi teretane Sokolskog doma se u večernjim časovima ipak usuđuju da filozofski kontempliraju nadasve nemoguću hipotezu bezbolnog bračnog života. Pri takvim razmišljanjima, u prah i pepeo bivaju satrvene ustaljene paradigme i okovi misli, a u tom procesu nijedna se ideja a priori ne odbacuje te se analiziraju najrazličitiji primjeri, ponekad iz životinjskog svijeta (društvene zajednice i seksualni rituali pataka, hobotnica, topi antilopa…) ili drugih kultura, pa čak i onih tradicionalno nemilih…

– Jesu dobri oni tamo šerijatski zakoni… Možeš imati deset žena!
– Jednu karaš, druga ti puši, a šta će ostale?
– Nek’ se snađu!
– Što bi to dobro bilo da ima kod nas!
– Jeste, samo nije to tako jednostavno. Da bi mogao imati više žena, moraš imati para da ih izdržavaš sve… Drugim riječima, moraš biti šeik!
– Eis!
– Da, tako da bi to, i da dođe kod nas… bilo malo drugačije.
– Pa da, odma’ bi ove guzonje lovatori pokupili sve pičke što valjaju…
– A šta bi nama ostalo?!
– Šta misliš šta bi ostalo…
– Jebote, pa šta ću ja sa deset krampova?!
– Kopati, volu jedan, eto šta ćeš!
Paučina na „španskom zidu“ teretane Sokolskog doma se plaho zatrese od tog pragmatičnog odgovora čiji se odjek još neko vrijeme zadrža u oznojenom vazduhu, dok za to vrijeme duboko u neprijateljskoj teritoriji usamljeni Arnold „Alen“ Anikić uslika svoje stopal biceps i pritisnu ПОШАЉИ.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma X