Od Alije Sirotanovića do Apollo 11

Još od početka života na zemlji te pronalaska točka nekoliko stotina hiljada godina poslije, čovjek je težio velikim otkrićima, a pored velikih otkrića, još je više težio da neko ta velika otkrića otkrije umjesto njega dok on pije pivo i gleda utakmicu reprezentacije.
U skladu s tim, danas ću da na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari izložim svoje mlado nejako tijelo opasnom putovanju na rub granica nauke. Opasno zatrovan zlim sjemenom altruizma, zarad dobrobiti čovječanstva odlučio sam se za najopasniji od najopasnijih eksperimenata u nauci (dosad) poznatoj kao hemija: pomiješaću Sinalko, žuti i Sinalko, crveni u cilju za potragom krajnjih dometa gaziranosti u vještačkim bojama. Čuveni naučni estetičar Ou Džej je davno još rekla: „Samo hrabri su pokušali!“, a ću u ovoj prilici da kvadriram tu tvrdnju: „Samo hrabriji su pokušali duplo!“
Tako nam je za ovaj eksperiment potrebno:
– Sinalko, žuti 0,33l – komada 2
– Sinalko, crveni 0,33l – komada 2
– prazna plastična flaša od Keniade 2l – komada 1

Nakon što smo preduzeli sve mjere zaštite u laboratoriji, ugasili Aimp sa thrash metal listom, izbacili mačku iz prostorije i obukli crvenu pancirnu automehaničarsku majicu, možemo početi sa eksperimentom. Prvo ćemo sipati Sinalko, crveni u flašu od Keniade:

Sipanje vršimo pažljivo, sa objema flašama nagnutim pod tačno određenim uglom koji ovdje ne smijemo otkriti zbog prisustva CIA i MOSAD špijuna. Nakon što smo Sinalko, crveni usuli, originalnu ambalažu vraćamo na originalno mjesto a zatim počinjemo sipati Sinalko, žuti u flašu od Keniade:

Rezultat je, neočekivano, mješavina koja ispoljava svojstva narandžastosti i gaziranosti, a ovo je istovremeno i tačka u kojoj prestaje nauka a počinje žrtvovanje. Kao i u svakom ozbiljnom eksperimentu, došli smo do trenutka preispitivanja postupka, od same ideje („Šta ja ovo koji k. radim?!“) pa do rezultata („Šta sam ovo koji k. dobio?!“):

Kao što to kaže reklama za poznate automobilske gume: „Snaga je ništa bez kontrole.“, tako i mi možemo reći za ovaj eksperiment da je rezultujuća mješavina bezvrijedna bez degustacije. Zauzimamo stav za degustaciju sa lumbalnom podrškom „Mima Karadžić“ i puštamo da gravitacija učini svoje:

Neumoljivih 9,81 metara u sekundi na kvadrat vodi tečnost kroz određene dijelove govornog aparata kroz nekoliko sekundi, a zatim obustavljamo tu radnju da oštećenja po organizam ne bi bila trajna:

Eureka! Eksperiment se pokazao uspješnim! Utrošeno vrijeme i novac nisu bili uzalud. Dobili smo mješavinu koja ispoljava svojstva narandžastosti i gaziranosti a pri pijenju ima sve efekte MIRINDE: izaziva glavobolju, morsku bolest, suzenje očiju i upalu zubnog mesa i to po 80% jeftinijoj cijeni nego što je to cijena MIRINDE na benzinskoj pumpi u Doboju. Trenutak blaženog zadovoljstva naučnog radnika nad postignutim dostignućem:

Nauka je još jednom izašla u susret čovječanstvu i podarila mu alternativu. MIRINDA možda više nije među nama u onoj mjeri u kojoj je nekad bila, ali to ne znači da potraga za njom može stati. Naprotiv, na ovaj ili onaj način se moraju održati sjećanje na nju kao i efekti koje je ona proizvodila…

Eksperiment je zaradio najvišu moguću ocjenu, palac podrške. Troškove liječenja će da pokrije zdravstveno osiguranje Zavoda za zapošljavanje tako da su svi na dobitku, a posebno oni koji nisu učestvovali u eksperimentu…
Za slične ali i brutalnije sukobe sa naukom oči u oči, pratite nas i ubuduće u emisiji „Od Alije Sirotanovića do Apollo 11“, samo na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari. Dotada, živjeli!

Dan borbe protiv borbe protiv žena

U skladu sa hidrometeorološkom situacijom za područje zapadnog Balkana, danas sam na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari za sve čitaoce pripremio po toplu šolju Earl Grey poezije za hladan zimski dan. Tačno u 17 časova.

S obzirom da sam u prethodnom periodu nebrojeno puta čuo komentare poput „Nije ona ništa posebno.“, „Ima izduženo lice.“, „Kako na televiziji može raditi neko ko priča kroz nos?“, „Oblači se kao voditeljka radio Sarajeva 1986. godine…“ i slične, danas ću prezentovati još jednu poemu iz ciklusa Zabranjena platonska ljubav prema Zvjezdani Marčeti (#17 od 612), u inat svim kulturno i estetski zakinutim zlim jezicima…

Smak (napisao B. Vlajić)
Ponekad sanjam noćnu moru,
Kako na programu više nema te.
Ako se to ikada desi, znaj,
Prvi sam na barikadi protiv plaćanja TV pretplate.

Nema stajanja sve do kajanja!

U sklopu blog serijala Kucamo na vrata s razlogom zaboravljenih asova sam se sjetio jedne osobe koja svakako zaslužuje dužnu pažnju. To sam ja. Mnogo prije nego što su na TV ekranima obavezno ispisivane poruke “Program koji ćete upravo vidjeti sadrži opasne scene koje su izveli profesionalci. Ne pokušavajte ovo kod kuće.”, ja sam krčio put samovoljnom amaterskom ugrožavanju sopstvenog života. U sklopu tog projekta sam hodio mnogim neispitanim stazama od kojih su neke bile jako zarasle…

Bora Čorba je imao običaj reći kako je prvo onesvesti pa joj onda mirno smesti, a ja sam ponekad smatrao nužnim da se zamijene uloge pri tim radnjama (da se onesvijestim prije nego ga smjestim). To su neke situacije koje objašnjavam diplomatskom frazom Život me natjer’o, a znate kako se kaže Jebem ti život (kaže se “Jebem ti život.”). Ipak, malčice je drukčije u praksi, i u nesvijesti usljed sukoba svijesti i podsvijesti ostane aktivan minimum moždanih resursa, taman da čujem njeno AH kad ga smjestim. To i nije tako loše, nego se kod te jedne vala baš čulo AH. Mislim, svako od nas cijeni dobar AH, ali ovo je bio pretjeran AH. Kad ga smjestim malo dublje ono opet AH. Hm. Malo pliće, AH. Kako god, AH. Pitao sam može li da se ugasi ton ili utiša, kaže ne može. Kojem organu tu čovjek da se žali? Bilo kako bilo, tada sam tražeći ugodan smještaj slušao AH za AHom potajno misleći kako sam seksualni superheroj al’ je srećom preuranjena ejakulacija sprečavala da svemir čuje dužeg intervala nemir. Nego, nekad se znalo zakomplikovati…

Zalomi se tako jednom standardna postavka stvari, na patosu krevet, na krevetu ona, ja mu dođem kao šlag na tortu. A i bila je slatka k’o aspartam. Ja na nju odnosno u nju, a ona AH. Ja malo manje, ona opet AH. Drž’, ne daj, naprijed-nazad, pronađem neki ritam odgovarajući spor al’ neumitan, ona udara po AH a ja ćutim k’o riba, i da hoću ne mogu progovoriti, popustila membrana u vratu, krv se preselila u ekstremitete a posebno jedan. Vani lišće opada, djeca se ubiše crtajući akvarele u blok #5, a ja nabadam, odnosno, nab’o sam pa zabadam, druga strana izrabljuje AH dok taj kardio trening prijeti da postane Memorijal Hajle Selasije. Išlo je tako sve dok nisam spao 3% tjelesne masnoće, pa obustavim da priupitam može li malo neka kadrovska rotacija po ustavnim principima. Opozicija je tvrd pregovarač, ne odstupa od svoje pozicije. “A je li? E, sad ću ti j. mater!” mislim se u sebi a na licu osmijeh k’o Big Lale kad izvuče zeca iz šešira. Isturim se na rezervni PVO položaj pa u drugom otvaranju idem dva polja pješakom. Ona još glasnije AH. Vidim ja da nema druge nego da probam da okončam stvar probijanjem zvučnog zida rušenjem nosećih. Nakon početnog zagrijavanja sa manjom kilažom idem na ozbiljan trening za masu, zalijećem bolji dio svojih tadašnjih stotinjak kilograma, i bivam nagrađen sa progresivno glasnijim AH. Jedna serija, druga serija, treća serija – svako normalan bi prešao na drugu vježbu, al’ se ja i dalje borim nesmanjenom žestinom a protivnička strana uspješno amortizuje udare. Već popizdio od pizde, nije mi svejedno. Nije to tako česta situacija u životu mlada čovjeka, kad želi što prije da svrši, ali, dotle je bilo došlo. Nisam vidio drugog načina da zaustavim AH. U tom trenutku sam već pao na 1% tjelesne masnoće, umro bih da je hladan vjetar dun’o. Tad se mentalno očeličim melodijom najvećeg hita grupe Europe pa duboko udahnem, zatvorim oči i pustim da moje kukove vodi praiskustvo predaka ugrađeno u podsvijest. U finalnom pokušaju ugrožavanja slobode govora svom silinom pokušavam da dužim putem dođem do njenog govornog aparata ne bih li zaustavio AH, toliko da mi znoj sa čela u vidu grašaka graška, al’ bogme i graha oliti pasulja, njojzi pada po licu. Nije to bilo bez efekta, u jednom trenutku ona zaustavi produkciju AH pa me upita: “A što se ti znojiš toliko?”

A ja stao pa gledam. Ne bi to bilo tako čudno pitanje da mu nije prethodila vremenski neodređeno preduga agonija gdje sam ostavio srce na terenu ne štedeći nijednu hrskavicu u svom mladom tijelu. Da me je tad vidio bilo ko iz korporacije Caterpillar ne sumnjam da bi nazvali svoju liniju pneumatskih nabijača po meni: garanciji za krevet ubrzano ističe rok trajanja dok pronalazim izgubljenu vezu između čovjeka i kengura, pri tom lupam koljenom o stranicu kreveta od tvrde bukve, noga kreveta udara o gole pločice na patosu, goli zidovi funkcionišu kao rezonantna kutija gdje od buke pršti malter, vani komunalna policija ispisuje čitav paragon blok a hodža na minaretu pojačava zvučnik da zaguši nečastivu zvučnu kulisu bacajući fatve okolo ubijeđen da je opet počela turneja grupe Ruž, i ti me pitaš što se znojim… Zato što suze nisu dovoljne da izlučim sve što mislim o tebi.

Obnovimo mostove okruga Medison

U sklopu nove ali napuštene seks koncepcije istoj se vraćamo na mala vrata. Zabava je to miliona, siromašnih, starih, mladih, ovih, onih. Pored toga što je zabava česta je to tema u razgovorima mene i Osobe D. Ona kaže 90%, ali ne bih da to tako paušalno zaokružujem na desetine, lakše bi bilo na krupniju dekadnu valutu. Nego, tako smo se onomad dotakli nekih osnovnih postavki u vremenskom pogledu, dio rasprave izlažem prigodno:

Osoba B: не ваља ни предуго
Osoba B: боље два пута по пола сата него једном сат времена
Osoba D: zavisi cega
Osoba B: пенетрације
Osoba D: to ne valja dugo
Osoba B: а шта ваља дуго?
Osoba D: pa ono sto prethodi
Osoba B: наговарање?

Napomena: originalni vremenski intervali su promijenjeni da se zaštite krivci i zametnu tragovi (posle snegova nema tragova).

Neko ima goste a neko erekciju

I tako se jednu veče zapričao sa Ou Džej, onako, problemi u svijetu i njihova projekcija na lokalna dešavanja, filozofija, književnost, Formula 1, al’ ponoćni je sat što bi rekao Rule a preko polja za njim ide Nervozni poštar, tek kasnije solo bend, ponoćni je sat davno prošao a san na oči nije mi došao pa kažem:
“Odoh ja da se bavim nekim stvarima koje ne bih navodio javno, ali mogu reći da uključuju skidanje odjeće i polni odnos sa osobom suprotnog pola.”
Ona me pohvali na diskretnosti i da mi moralnu podršku na šta sam morao replicirati:
“Hvala, trudiću se. Naprijed, pa nazad, pa naprijed, pa nazad, znaš kako to ide. Znojenje, nerviranje, pa vidi jel’ dobro stoji, još malo ispravi… A onda kad parkiram auto, e onda će biti seksa.”
A ona se smije.

MIRINDA

To je omiljeno gazirano piće mog brata i mene. Obojica izuzetno cijenimo oštar sudar CO2 i industrijske narandže. MIRINDU je punila Fruktona* u Banjaluci, do prije godinu-dvije-tri. A onda smo tužno pregledali police u Interexu, gdje je nije bilo. Ni sad je uglavnom nema kupiti ovdje…
Benzinska pumpa u Doboju, bezalkoholna pića i među njima ona. Kad sam je vidio, suzu sam pustio. Nostalgija. Tu suzu je stigla druga suza kad sam na kasi morao da izdvojim 3,20 KM za tu flašu od litar i po. Tim suzama radosnicama se pridružila još bujica istih kad sam otpio prvi gutljaj…

* Vjerovatno jedina fabrika sokova u istoriji koja je imala licencu za punjenje Pepsija i izgubila istu, zbog uništavanja kriminalnom privatizacijom. Sve to zarad zemljišta na kojem se nalazi, a na kojem se nekad nalazila kuća mog djeda…

Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 1

Novi projekat na blogu! Novi segment! Novo, novo, novo!

Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba je rubrika koja će predstavljati simpatične i humoristične stvari sa bosanske online pijace, pik.ba. Kao i na pravoj pijaci, na pik.ba se može naći sve, od igle do lokomotive, a ni prodavcima nema mane. Svako reklamira svoj artikl kako zna i umije…

pik.ba: PRODAJEM RAKIJU GROMOVAČU ŠLJIVU

Detaljne informacije
ovu rakiju je pio moj djed i djed mog djeda i svi su zivi i zdravi naravno djed mog djeda nije al je dozivio 90 godina a svaki dan je pio najmanje pola litra i vise naravno ne kazem da treba piti bas toliko ali svako jutro na odmet nije jedna ili dvije casice to je dokazano da je zdravo tu nesto ima cim ta moja familija sva zivi a svi piju to vam mogu dokazati a znaci prirodu nemozes zajeb… a ni zamjenit domaca je rakija 41 stepen bez secera i ostalih primjesa cista sljiva peceno za vlastitu upotrebu slobodna degustacija na licu mjesta ovo sam ispricao samo da vidite sta znaci prirodno a vi nemorate kupit al nemojte stavljat secer kad pecete i pit ova prirodna sranj….sto kostaju po 20 maraka i vise viskije i vodke kad pijete pijte zdravo

Pročitajte još:
Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 2
Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 3