„Kako to da svaki dan?“

Ne znam da li je to samo sa mnom slučaj, ali ribe koje reklamiraju šampone redovno izgledaju bolje prije „upotrebe“ preparata koji se reklamira u reklami nego poslije upotrebe preparata koji se reklamira u reklami. (Antistilska rečenica.) Kao, IJAO, kosa mi je užasna, pa zamahne glavom a ono sijevne prestrašna divlja griva, neobuzdane kovrdže, izazovan pogled, bujne grudi, zamaman struk, ovo-ono. I onda opere kosu – kosa se sva izravna, a ona obuče čistu odjeću za naredni kadar i počne da se smije onim gadnim lažnim reklamnim osmijehom. I ja se isfuram.

Majstor: exp. level 100

Prije nego što je ove guste brkove išibalo stotinu zima i snjegova, olujnih vjetrova i brodoloma, isti su analogno bili unekoliko nježniji, kao stabljičice divljih tratinčica na suncem osunčanoj livadi neke južne strane na sjevernoj polulopti. Bili smo studenti. I tako, kako to mladi ljudi počesto znaju, nismo znali. U krevetu smo jeli a na stolu smo radili ono što se radi u krevetu, a nismo spavali. Ta rokada nasušnih životnih potreba i nije tako nelogična kad čovjek malo bolje razmisli. A i da jeste, realno… Sto je bio statičan, bazično, vremenom do dinamičan. Četiri noge krute + dvije + dvije, odvrću se šarafi, šta da se radi. Krevet je bio pun mrva, bazično, vremenom do namješten i korišten. Ali smo sto koristili više nego krevet kao krevet nego sto. I tako se jednom desi inspekcija, nadzorni organ njena majka dođe u posjetu, uoči nepravilnosti na lokaciji pa joj reče a ona meni rednom vezom na uho dunu kao topli vjetrić prije kiše jesenje: „A što se ovaj sto klima ovako? Reci Bojanu da to popravi…“ I ne budi lijen i gluv, grudi njene balkanske koje stežu grube ruke moje radničke, zateži šarafe, popravljaj sto, popravljam sto, nikako popraviti. Popravljao sam sto redovno, a ona tek nedavno naučila kuvati. Srećom, niko ništa nije posumnjao. A i da jeste, realno…