Adrijanaaa!!!

Neki dan sam tako pogledao film Get Carter, ali ne original iz 1971. nego „2000 turbo“ verziju za novu generaciju sa Silvesterom Stalonetom, pa se prisjetio zašto mi je Stalone omiljeni glumac. Stalone i u tom filmu, koji je na par mjesta proglašen za najgori rimejk svih vremena, uspješno glumi Staloneta: bez ikakvog obzira prema očajnom scenariju, lošoj režiji, nebuloznom izboru muzike, totalno modernoj fotografiji, on svim srcem glumi samog sebe. To se mora poštovati. To, kao i fora kad pusti bradu s pokušajem promjene izgleda.

Al’ ono, to je čovjek koji sad ima preko 65 godina i još jače živi za fajt nego prije 45 godina. I to se mora poštovati. Mora se poštovati i brutalno uporna samostalnost i izbjegavanje rada sa kvalitetnim režiserima te kontinuitet u biranju loših scenarija. Još, mora se poštovati i njegov opušten odnos prema svemu. Jer, realno, jedina stvar jača od Staloneta su parodije na Staloneta, a opet, najbolje parodije na Staloneta radi sam Stalone, a za to ipak treba imati ego dobrano pod kontrolom.

Sve ovo pišem jer će na blog uskoro ponovo biti postavljen pisani utisak za film Expendables 2, iz avgusta prošle godine, a vjerujem da će isti tekst biti lako primjenjiv na Expendables 3 koji slijedi u avgustu iduće godine, i kojeg željno čekaju svi mladići svih generacija koji treniraju tegove u teretani Sokolskog doma i žive za fajt. Takođe, još jedna filmska tema čeka da se vrati na svjetlo dana…

* * * * *

Ipak, i pored toga što mi je filmska umjetnost primarno razbibriga, te najviše gledam komedije (od Mela Bruksa do braće Fareli), moja tri omiljena filma su:
– American Graffiti (1973)
– Vanishing Point (1971)
– Easy Rider (1969)
Sva tri sam pogledao po nekoliko puta, ne gledam ih često ali uvijek ostave jednako jak utisak na mene… to valjda nešto znači. I, naravno, svaki put plačem kad gledam kako Arnoldov palac uranja u topljeni metal, ali, mislim da svi osjećaju isto u tom trenutku…

Bilo kako bilo, uskoro na blogu spomenuti stariji filmski tekstovi, a u neko dogledno vrijeme i nekoliko riječi o trilogiji omiljenih iz inostrane produkcije.

Get to the choppa!!!

U prethodnim epizodama:
Gost kod grofice na večeri: Dečko se odomaćio
Sluh za duh: Mojblog arhiva

Kao što je već nekoliko puta rečeno, konstatovano i opšte prihvaćeno, iz Maroka se moralo dalje. Posljednje vezano za naš stari sistem, mojblog.rs, jeste da se isti više ne javlja pri google pretrazi. Nema više. Ključ u bravu. Gotovo je. Plaču redom svi Topalovići.

Elem, istraga je dovela do stavke da je domen bio uredan, te da je za nestanak servisa odgovorna odgovorna stranka, firma Mojblog Grupa d.o.o. iz Zagreba, koja je bila vlasnik „sestrinskih“ mojblog.hr i mojblog.rs. Dotična firma je koristila svoje servere koji su, k’o što vidimo, ugašeni.

Daljim interesovanjem, kontaktirao sam Anju Liker (zaposlena u firmi Mojblog Grupa d.o.o. do 9/2012), putem fejzbuka – bez odgovora, te navodnog novog vlasnika Zvonka Zemljića, putem džmejla – bez odgovora. Prije dana nekoliko, da su htjeli, odgovorili bi. Bio sam kulturan.

Ko je propustio, upute za spašavanje materijala (što hitrije, to bolje):
– Google Cache, najlakše putem preglednika http://cache.nevkontakte.com/, gdje valja navesti da cache nije sveobuhvatan, tako da će neki linkovi biti nedostupni, stoga može pretraga po OVOM PRINCIPU;
– Internet Onomad Mašina, http://archive.org/web/web.php, ista stvar kao i sa Google Cache stranicama, šta se nađe – nađe se;
– cache memorija različitih pretraživača, npr. Yahoo, pretraga a zatim klik na natpis cached desno od adrese, možda je tu ostalo sačuvano nešto što nije na prethodna dva mjesta.

E, sad, bila je ideja, koju smo dijelili Oloriel i ja (a možda još i neki), da se ovdje na wordpress servisu napravi blog koji bi služio kao registar deložiranih sa mojblog.rs servisa…
– mojblog.wordpress.com – zauzeto od strane nekih poljaka;
– mojblogrs.wordpress.com – „The authors have deleted this site.“;
Prijedlozi (lista veoma željna proširivanja):
– mojbl0g.wordpress.com;
– m0jblog.wordpress.com;
– mojblog1rs.wordpress.com;
– nasblog.wordpress.com.

Dakle, povodom ovog posljednjeg, koliko ima zainteresovanih, ideje za adresu, vizuelno oblikovanje stranice? E, sad, neki su ljudi napustili mojblog.rs tek kada je potonuo, neki mnogo ranije, al’ valjda im ne bi smetalo da budu uvršteni kao u stilu „sa 13 sam otvorio prvi blog, poslije njega odmah i drugi, jer tad…“; sa druge strane, wordpress je međunarodni servis (među mnogim narodima), tako da se (prilikom kreiranja mojblog.rs registra) može stvoriti i baza blogova koji su na primitivnim slovenskim jezicima, za one koji vole da čitaju blogove na primitivnim slovenskim jezicima; itd.

Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 3

Stari projekat na novom blogu starog imena!

Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba je rubrika koja će predstavljati simpatične i humoristične stvari sa bosanske online pijace, pik.ba. Kao i na pravoj pijaci, na pik.ba se može naći sve, od igle do lokomotive, a ni prodavcima nema mane. Svako reklamira svoj artikl kako zna i umije…

U današnjem izdanju ćemo na najbolji način prikazati kako je kriza dostigla kritične razmjere, te da neće mnogo proći a ljudi će prodavati i crno ispod noktiju.

pik.ba: MLADUNČE VJEVERICE

Detaljni opis
uhvatio je blizu kuce, nemam je gdje drzati,neznam oko nje,,,061 042 *** hitno

Pročitajte još:
Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 1
Iz riznice narodnih mudrosti sa pik.ba 2

Zamalo leteći medvjedić

Čujem nešto pod prozorom diše, cijuče, skiči, pa ne zna je li mačka ili (zapevala) sojka ptica, a ono nije zora nego tamo noćnih sati 11 možda i 12. Uzmem malu baterijsku lampu pa tragom glasa, uz stepenice, kad ono… maca!!! Vratim se po fotoaparat; uslikam macu sa sljedećim rezultatom:

Maca demon

Fotoaparat ima ugrađenu korekciju crvenih očiju pri korištenju blica, al’ s obzirom da maca nema crvene oči nego bijele, morao sam to kasnije popraviti u fotošopu za slučaj da maca poželi staviti sliku na svoj fejzbuk profil:

Ljupka maca

Dakle, djetlić, vjeverica, jež, zmija, gušter, maca… sad još samo fali da mi se slon krene penjati na kuću. Samo, kako razlikovati slona od mace?

Slabo smo ga naučili srpski…

Stiže meni link juče, a sadržaj na istom je sljedeći:

Obračun Amerikanca i Srbina: Zbog ovog filma je Travolta dolazio u BiH

Na YouTubeu je objavljen trailer filma ‘Killing Season’ u kojem slavni Robert de Niro i John Travolta igraju dvojicu veterana iz Bosne – Amerikanca i Srbina.

De Niro je američki vojnik koji se nakon službe u Bosni, umoran od svega, povukao u osamu i živi u kolibi. Zaplet počinje kada bivši srpski vojnik, kojeg glumi Travolta, želi riješiti neraščišćenje račune. Slijedi rat između njih dvojice, naravno u holivudskom stilu.

Inače, Travolta je upravo zbog ovog filma u decembru 2011. godine boravio u BiH, gdje je radio istraživanja kako bi što bolje pripremio ulogu. Nagađalo se da će dio filma biti snimljen u BiH, ali se to nije desilo.

***
Sudeći po ovoj najavi, film će biti loš iznad svakog očekivanja. Ipak, to je i očekivano. Ono što boli jeste što su me dušmani sa bportala isjekli sa slike:

Obratno, s desna na lijevo: šef Nevenko, D.T., Neba Buraz, Džontra Buraz, Vlaja Buraz

Fotografija je nastala u blizini nekadašnjeg logora Stara Gradiška, ali o tome drugom prilikom. Sad samo da spomenem da sam na osnovu te fotografije zaslužio čast da se nađem izložen u vitrini u kuhinji, drugačije me stara majka ne bi tamo stavila.

Brutalno kršenje ljudskih prava manjina!

Ovim putem tražim hitnu reakciju od strane Ombudsmena za ljudska prava BiH, udruženja za prava LBGTI TDI zajednice, kao i svih ljudi dobre volje i čista obraza na recentna dešavanja na livadici između bijelih i zelenih zgrada u Banjaluci, u ulici Stevana Bulajića.

Naime, dana 15.06. tekuće godine se desio incident koji baca sjenu na sve naše napore ka evroatlantskim integracijama i poštovanju ljudskih prava u cjelini. Prilikom utakmice male raje zelenih zgrada protiv male raje bijelih zgrada, u jednom trenutku su igrači i navijači male raje zelenih zgrada, revoltirani nepravilnom sudijskom odlukom počeli da skandiraju „BIJELE ZGRADE PUNE PEDERA!“, što je diskriminatorno i uvredljivo na više nivoa, i prema više različtih društvenih grupa.

U tom trenutku sam se sasvim slučajno našao u blizini, idući biciklom ka teretani, te nisam obraćao pažnju na utakmicu već sam gledao kako da izbjegnem prolaznike na uskoj stazi, kad me je, kao i ostale koji su se tu zadesili, neugodno iznenadilo pomenuto skandiranje. Okrenuo sam se i pogledao da utvrdim izvor, i vidio sam rulju bijesnih fudbalera i navijača od kojih je najveći bio visok otprilike 100 centimetara.

Postavlja se pitanje, dokad ćemo trpiti ovakve ispade pojedinaca koji narušavaju pozitivne akcije i tendencije našeg društva? Dokad ćemo tolerisati nepotrebno unošenje razdora među građane ove divne zemlje, nadasve različite po svakom pitanju, a najmanje po pitanju seksualnog opredjeljenja?

Potrebna je odlučna akcija!

Najlepše želje: tamna čokolada

Sine moj, sjećam se kad sam prvi put otišao u Njemačku kod svog brata Marijana. On ti je tamo otišao ’60-i-neke, muka natjerala. Sirotinja bila da se nije moglo živjeti. Nismo znali šta je sa njim skoro godinu dana. Kad se napokon javio, rekao je da je našao neki posao u restoranu, i da se čupa nekako. Ništa dalje nismo ni pitali. Nije se javljao često, al’ mater nije dala reći ništa protiv njega. Javiće se on, kad bude mogao, govorila je. I stvarno, nakon nekog vremena, telegram. Piše posl’o sam pare, tebi za kartu, ostalo daj materi.

Išao sam ja vozom i prije, al’ nikad tako daleko. Javili smo telegramom kad ću krenuti, pa da zna da me čeka na stanici. Spremi me mater, pa u kupe. A što je sporo išao voz, sine moj, mislio sam da nikad neću stići. A onda hiljadu puta staje, sve nešto ulaze neki i pričaju, a ja ništa ne razumijem – nisam znao njemački. Ipak, stiglo se nekako. Staje voz, gledam kroz prozor, a moj Marijan mene čeka na peronu. A što se bio sredio, cipele kožne, kaiš široki, karirani sako po posljednjoj modi, da si ti to vidio, sine moj. A meni bilo drago da ga vidim, nisam brata dugo vidio. Izgrlimo se mi, pa u restoran na stanici, nisam ja u vozu jeo. Dok smo ručali, pita on mene:
– Brate moj, gdje bi ti sad išao?
– Marijane, daj ti meni para da ja odem u javnu kuću da vidim imaju li crnkinju kurvu.

Marijan izvadi novčanik, pa objasni kud treba da idem i šta da im kažem. Objasni on meni gdje ćemo se poslije naći, pa ja krenem polako… I nađem iz prve! Uđem unutra, izvadim pare što mi je Marijan dao pa krenem objašnjavati šta hoću, drž’ – ne daj. Nekako se mi tu sporazumijemo, pa me ova sa recepcije povede do sobe. Treća vrata s desne strane bila, unutra mrak, a ona leži na krevetu, samo joj se zubi vide. Crnkinja, ona prava. Ova što me vodila upali svjetlo i ode, a crnkinja ustade da spremi krevet. Sjeo ja i gledam, a ona, da si je vidio samo! Nagnula se, razvlači ćaršav, a guzica k’o dvije rukometne lopte, sine moj!

Nova adresa

Zle slutnje nekih članova mojblog.rs zajednice su se obistinile: sistem mojblog.rs ne funkcioniše već nekih sedam dana. Da li je istekao domen (ne bi trebalo da jeste), pukao server, nešto treće… ne znam. Znalo se nekad desiti da mojblog.rs ne bude dostupan po dva-tri dana, ali ovoliko… ne sjećam se.

S tim u vezi, blog na adresi http://bojan5150.mojblog.rs/ je nedostupan.

Ovo je rezervna adresa za blog „Gurao sam i šire stvari u uže stvari.“, a da li će postati primarna, vrijeme će pokazati. Nadam se da će se mojblog.rs vazdići, al’ ako ne, ide sve ispočetka.

Arhivu originalnog bloga imam do kraja marta 2013. godine, tako da je eventualna šteta za tekstove objavljene tokom aprila i maja („Pješčana žena u četiri slike“, „Brutalno plavetnilo“ i njih još par). Ovdje ću, za početak, početi da redam tekstove koji su bili kategorisani kao „teme“ u sadržaju.

Prvi „novi“ tekst bi mogao osvanuti za koji dan, trenutno je u pogonu a naslov je „Zašto muškarac može biti boem i jebač a žena ne može biti kurva (al’ može biti sa sela)…“, valjda će biti dobar za novi početak… ako to bude novi početak.

Stari blog je u svojih godina nekoliko skupio nešto preko 250.000 posjeta, i bila je tu nekolicina lijepih stvari. Jako će mi biti žao ako se ispostavi da je on nepovratno nestao, ali, živ čovjek će preživjeti sve.

Svima koji su me tražili, nadam se da su me našli ovdje… DOBRO DOŠLI.

Bogdan Zec II – Rukoveti

Tri brza dijaloga sa…

Idem tako jedno veče sa kesom jabuka u ruci, a iz suprotnog pravca nailazi, vraća se iz kafane.
-O, Vlajiću, kuda ti?
-U kurvanje, jabuke su mito i korupcija.
A Bogdan Zec nevera.

U mnogo pristojnije doba dana, susret u gradu:
-O, Vlajiću, kuda ti?
-Idem kući, treba da nešto pišem…
-A kad ćeš cure ganjati?
-Ne ganjam ja cure, ja ganjam žene.
A Bogdan Zec dupla nevera.

Na istoj lokaciji kao drugi, susret nakon nekog vremena a prije nekog vremena:
-Je li, da Vas pitam, Vi ono imate dvije kćerke?
[Bogdan Zec lagana panika.]
-Dddda.
-Kako se zovu?
[Bogdan Zec malo intenzivnija panika.]
-Bbbbboooojannna i Jjjjeeelllllennna. Ššššttto pitttašššš?
-Ma nešto sam ovamo radio u zgradi Vlade sa jednom Zec, pa reko’ da nije Vaša…
-Nnnnnijjje.
[Bogdan Zec olakšanje.]

Inače, Bogdan Zec je moj prof. matematike iz gimnazije, jedan od rijetkih iz te ustanove koji je meni mislio dobro unatoč tome što me je obarao tri godine zaredom.

Vezano: Bogdan Zec I – Istorija kolizije

IZJAVA ZA – NOVINARKU

Mlada novinarka »Metalurga« razgovara sa radnicima »Metala« iz Bosanske Gradiške. Ljudi otvorili srce, pričaju da se mora učiniti mnogo na popravljanju radne discipline, na izmjeni odnosa rukovodilaca prema radu, putovanjima, odgovornosti… Naizmjenično daju izjave. Razgovor se baš otegao. Jedan radnik, međutim, cijelo vrijeme skreće pažnju na sebe.
»Ja bih nešto da izjavim! Ja bih nešto da izjavim!«
»Pa izjavite, druže«, reče novinarka.
»Drugarice, vi mi se strašno sviđate.«
»Dobro, ali nije to za štampu!«
»U redu, ne morate štampati, ali bar zapamtite!«

(Iz knjige Smijeh pod dimnjacima, Dobrivoje Ostojić; Glas Banjaluka, 1985.)