Znala je da nije trava

Siguran seks nije uvijek i siguran seks, ali je najbolje kad je siguran seks istovremeno i siguran seks, makar u onom nekom životnom dobu kad je čovjek mlad a brkovi mu masni. Dok još može, iza zgrade, ispred zgrade, na brdu, u liftu, u kukuruzima, na balkonu, na stolu…

Valja napraviti razliku: siguran seks je kad je sigurno da će biti seksa a siguran seks je kad makar jedno lice ima osiguranje, životno. To nije osiguranje osiguravajuće kuće, sem ako se pod tom kućom ne misli na Durex, Romed, Trojan, Crown, Trayal, Tigar… Ipak, od svih tih markiranih osiguranja najdraža su ona bezimena gratis što dolaze u kutijama od ~144 komada, a posebno kad ne smrde na Indiju i lateks već na zelene jabuke, banane, mango, marelice, papaju…

E, sad, kako ima raznih osiguranja, tako se ista primjenjuju na različite partnerke kojih ima raznih. One se primarno razlikuju po boji, veličini, količini, ukusu i mirisu. Dok su razlike po boji i veličini vidljive i prostom oku slučajnog prolaznika, neke suptilne nijanse su obično skrivene i rezervisane za druga čula. Tako neke mirišu na jorgovan, neke na vodopad; tu su i arome tropska svježina, planinska, koja sve ne; neke mirišu na bijele ruže, bademe i tajnu orijenta; a neke, boga mi, ne mirišu. A opet, osjeća im se miris. Štaviše. Ukus, pak, nije analogan sa mirisom, nego je izuzetno diskutabilan, ali to je već neka druga tema…

Šta se beli pod suknjicom Vašom,
Jestel’ ribu oprali (sa) Tašom?

Kako to zna biti, a tamo nekad kad to i nije znalo tako biti već tek počinjalo bivati, dešavaše se neke aktivnosti o kojima se ne uči u katoličkoj gimnaziji: dvoje mladih se upuštaju u odnos intimne prirode koji gradualno postaje sve intimniji; trenutak je u koji se vraćamo. Od tih dvoje, jedno sam ja, a meni izuzetno milo. Nakon uvoda po svim pravilima iz ženskih časopisa, spremajući se da guram (neke) stvar(i) u (neke) stvar(i), poučen iskustvima iz mnogo pogledanih njemačkih filmova u kojima uglavnom nisam razumio nijednu riječ, a počesto ni palio ton, grabim za donji dio tuđeg donjeg rublja, silinom i odlučnošću kojom se trudna žena ostrvljuje na poklopac tegle kiselih krastavaca, isti taj donji dio tuđeg donjeg rublja efikasno uklanjam a milo postaje još milije. Osupnut milinom, približih se za detaljnu inspekciju, kad tamo…

Tajna orijenta? Ako je tajna orijenta takva, onda je bolje da ostane sakrivena. Vodopad? Možda, ali rijeke Hoang Ho. Bijela ruža? Ta je odavno uvenula sa narcisom belim. Jorgovan? Sjeme mu se zatrlo. Tropska svježina? Nisam išao dalje od Bečića, al’ ni tamo nije bilo ovako. Planinska svježina? Pa, miriše sir, miriše sir (al’ nema prepečene rakije). Problem je samo što je to bio onaj sir koji ne miriše. Nakon refleksnog udaha na nos, u oku mi se pojavi iskrena muška suza te momentalno odlučih da preskočim onaj jedan dio koji sam vidio u njemačkim djelimično nijemim filmovima. Kupiću sebi sladoled poslije, pomislih.

Na kiosku:
-Teto, dajte mi taj jedan Step sok!
-Sine, nije ovo Step sok.
-A šta je to onda?
-To je za kad muškarac i žena rade one stvari…
-O, izvinite onda.

Gdje je, gdje je, gdje je… tu je. Otvorih to što je k’o Step sok al’ nije, a ono miris ispuni nozdrve moje i okolinu. Mmmm, jagoda. Udahnuh duboko. Mmmm, jagoda. A što lijepo miriše ova jagoda, baš lijepo. Mmmm, jagoda, mirišem i udišem, pa u jednom trenutku shvatim da me partnerka raširenih nogu čudno gleda. Ferdinande, ne ljuti matadora. (Nisam previše.) Al’ miriše ona jagoda… Bilo kako bilo, stavih ono na ono a zatim i ono u ono. To je bio jedan drugi mmmm. Problem je samo što to ne može tako ostati, nego moraš vaditi pa stavljati opet, jagode u sir, da budem piktoreskno slikovit.

Trajalo je to čitavu jednu mjernu jedinicu za seks (ime jedinice je ALBANDI, trajanje dva minuta), a zatim stadoh pa pokazah na virtuelni sat na mojoj ruci. -Jel’ dosta? -Nije! Tu nastade kraća rasprava nakon koje pristajem na nastavak započetih aktivnosti u trajanju od jednog ALBANDIJA, što je podrazumijevalo još lučenja tjelesnih tečnosti, prvo znoja i suza, a pri kraju ALBANDIJA i nekih drugih. Po isteku, izvadih ono iz onoga, kad me zapljusnu miris. Mmmm, jagoda. A, majku mu, što miriše ova jagoda, ne mogu vjerovati, posebno nakon svega što je preživjela. Mmmm, jagoda. A partnerka krajnje neoduševljena, jagodom, valjda.

I tako je ostalo to mmmm, jagoda. Pa i kad kupujem sladoled, nimalo slučajno, Rumenko (najjeftiniji!). A još onda mogu da ližem (Rumenka!) i mmmm, jagoda istovremeno. I u kafiću kad nema soka od kruške. -Ima jagoda. -Može. I ono naspe konobar a ja uzmem da njušim. Mmmm, jagoda. A onda se ovaj misli da sam ja lud. Al’ eto, jagoda. A sad je baš sezona jagoda. Valjalo bi otići na tržnicu vidjeti ima li ih, omirisati, a ko se zmije ljute ne plaši, u polje pa brati…

Advertisements

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma IV

Temperature rastu, lista gora, cvjeta cvijeće, šef sale Sale agituje o oslobađanju proletarijata od kapitalističkog jarma, sve to može da znači samo jedno – stiglo je proljeće (ovo obično, ne neko arapsko), to poetično godišnje doba koje simbolizuje rađanje života u novoj godini. Proljeće sa sobom nosi sve one elemente koji su prikazani u reklamama za uloške i tampone (nježne tople i neutralne boje, lepršavost, bezbrižnost, bicikli sa korpom i uske hlače “na peglu”), a isto raspoloženje nije zaobišlo ni neuništivu teretanu Sokolskog doma. U takvom tonu, čvrsti momci teretane Sokolskog doma se spremaju za ljeto koje će provesti obnaženi na plažama i bazenima širom svijeta izlažući svoja zmijska tijela superiorna u odnosu na zmijska tijela mladića iz drugih teretana.

Ali, da im je lako, nije. Pripreme za taj dugi period obnaženosti na javnim i manje javnim mjestima podrazumijeva velika odricanja za čvrste momke teretane Sokolskog doma. Nema više ćevapa, čokolada, napolitanki, gaziranih sokova i sličnih namirnica koje unose slast u život ali i masti i ugljene hidrate u mlad sportski organizam. Isto tako, još jedna žrtva su brutalne količine tegova koje se moraju smanjiti za 10-20% zbog onoga što se zove “raditi definiciju”. Nekim članovima sve to teško pada, pada im moral, i zbog toga, kao i američki reprezentativci u svakom sportu, posežu za legalnim i manje legalnim supstancama koje predstavljaju krajnji domet sportske medicine i vojne tehnologije u ovom trenutku. Da, u pitanju je “hemija”, nešto što bilderi sa Starčevice ni pod prisilom ne priznaju da koriste (-Druže, šta uzimaš, druže? -Ne uzimam ništa, druže, al’ ovaj ti je kreatin dobar, druže.)

U svlačionici teretane Sokolskog doma jedan član vrši prezentaciju proizvoda koji je, igrom slučaja, na prodaju. Okupljena je nekolicina članova koje ovom prilikom nećemo imenovati…
– A šta ti je to?
– To ti je ovaj neki nitro (napalm, turbo, disko), uzima se prije treninga.
– Pa, koliko ga prodaješ?
– Cijena mu je inače 90 maraka, al’ ja ga prodajem za 80. Kupio sam ga prije, pa sam dobio ovaj neki drugi, a onda mi ne treba.
– Šta kažeš, 80?
– Da.
– I koliko to može trajati?
– Pa, jedno dva mjeseca.
– Nije to loše, možda ja kupim.
– Al’ samo da znaš, Mitre, kad uzimaš ovo, onda ne smiješ drkati…

U tom trenutku nastupi riječi muk a začu se tupi zvuk koraka jednog para nogu koje su napuštale svlačionicu teretane Sokolskog doma. Bio je to zvuk propasti jedne robno-novčane transakcije. Neke stvari se stvarno ne mogu kupiti novcem…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma III