Danas ćemo naučiti nešto o ledu…

Riječ ja može da znači više stvari, jer ima više riječi istog sastava, otprilike. Kad se napiše, onda je to ko zna koje ja, međutim, kad se izgovori, onda je drugačije. Samo što ovo nije govorni blog. Dakle, to može biti ja (koji pišem ovaj blog), može biti kad čika Dule motordžija dižući tegove vikne ja! (skraćeno od „jak sam!“), a može biti i ja…, preuzeto iz njemačkog jezika, potvrdna riječ (da), samo kod nas u malo proširenom značenju – kao fraza/kratka rečenica – „da, i?“… Upravo će ovaj treći slučaj biti široko upotrijebljen u narednim redovima.

Vratio se buraz iz Londona, donio iglu za gramofon, pripovjeda o boravku na okupiranoj srpskoj teritoriji, a stari ga sluša lagano ispijajući čašicu obojenog ŽAP…
– Nije bilo baš koncerata, al’ sam obišao utakmica. Pazi kad sam išao gledati kriket!
– Ja…
– To su neke njihove pripremne utakmice, pet dana se igra!
– Eee…
– I to, pet dana od jutra do mraka!
– ‘Aj!
– Počinje se u 11, i igra se sve dok ima dnevnog svjetla. Imaju oni neke utakmice koje se mogu igrati pod reflektorima, ali ove se igraju isključivo za dnevnog svjetla…
– Ja…
– Ma da, al’ imaju oni sve pauze: pauza za ručak, pauza za čaj… I kad je pauza, idu oni, ide lijepo publika…
– Ej!
– Al’ zanimljivo je to, tu publika dolazi sa cekerima, kesama punim hrane i pića, k’o na izlet…
– Eee…
– Pa jest, dođu tamo, jedu, piju, a utakmica je najmanji problem…
– Ja…
– Sad ova posljednja kad smo bili, idu dvije cure, ne zna se koja je bolja, prolaze one kroz tribinu, a svi se miču, kao, „evo, ovdje ima mjesta“…
– Ja…
– A njih dvije samo prolaze, boli njih briga. Jedna nosi flašu vina i dvije čaše…
– A druga nosi korpu sa hranom?
– Nije, druga nosi kantu leda…
– JEBOTELED!

I tako je nastala ta psovka.