Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXVIII

Legenda kaže da na pećinskim zidovima podruma teretane Sokolskog doma stoji priča ispisana tribalnim hijeroglifima koja prevodom na današnji srpski jezik ide otprilike ovako…

Onomad, živješe jedan član teretane Sokolskog doma koji je usljed redovnosti višegodišnjeg teškog treniranja dostigao zen najvišeg nivoa: postao je imun na plaćanje članarine! Taj JE SE član zvaše Dmitar [u daljem tekstu Mitar, prim. prir.]. Mitar živješe život iz snova: prodavaše mobilne telefone, prao je auta, drkao kurac, trenirao tegove, čitao knjige na JuTjubu, drkao kurac ali ga onda đavo nanese da šalje poruke tipa „ćao + smajli“ rospijama na fejzbuku [u daljem tekstu rospije, prim. prir.]. I onomad mu jedna i odgovori! Upitaše ga ona šta vozaše on a on kazaše kako vozi X5 BMW, ROĐACI, i još motor Kawasaki. Duge milisekunde prođaše do njojzinog odgovora: „Pa dodži – i uzmi me – po mene (sa) BEMVEJOM X5!“, na šta joj Mitar odgovori kako je X5 na servisu (dvotačka plus otvorena zagrada u znak iskrene tuge). „Nema veze, dođi onda po mene (i uzmi me malo manje) motorom,“ cjenkala se rospija, na šta dobi odgovor: „Ne mogu motorom, nema zimske gume.“ Desilo se to jednog avgustovskog dana prije mnogo godina, a legenda kaže kako rospija još uvijek čeka da X5 dođe sa servisa…

Kao što je lako vidjeti, iz prvog dijela transkripta je jasno da se radi o motivu koji je poslužio kao inspiracija za priču iz Biblije o Evinom trganju jabuka i prognanstvu iz Raja (ti momci nimalo ne obraćaju pažnju na autorska prava ali neka im bude!), tako da će tema današnjeg predavanja biti određeni aspekti numerološkog značaja broja 5 (pet) i nj. višesmjerne poveznice u metafizici teretane Sokolskog doma…

Naime, Rječnik teretane Sokolskog doma sadrži i termin „prva petorka“, koji nema naročite veze sa košarkom, izvorom pojma. Prva petorka teretane Sokolskog doma je otvoren ograničeni skup izuzetnih ambasadora sporta i estetike, kako grane filosofije, tako i muške nesputane ljepote. To je kružok nadaleko čuvenih intelektualaca i istaknutih profesionalaca u njihovim stručnim oblastima, pionira spoja ljepote riječi i tijela. Njihove misli su u mnogim udžbenicima za visokoškolsko obrazovanje ali zbog prostora ćemo izdvojiti samo neke… Najapstraktniji od članova prve petorke (u jakoj konkurenciji) bi možda ipak bio Zdravko G. a mnogi od riječi do riječi pamte njegove izjave: „Dodik Lukač Dodik Lukač moja penzija ona kurva PIO američke babe tatina stopa Tito stopirao u Proke 20 cenata MRTAV!“ Nezaobilazan je i Neven P., čest posjetilac ustanove preko Vrbasa [poznato i kao LUDARA, prim. aut.] koji se u zvjezdani beskraj nebeske slave upisao riječima: „Šta ima u Sokolskom, jesu li još uvijek tamo sve budale?“ Takođe, tu je i polemičar grčko-rimskog stila Aco Š. čija se retorička gimnastika proučava na prestižnim svjetskim univerzitetima, koji sukobe mišljenja na sportskim utakmicama rješava besprijekornom elegancijom lakoće izraza: „To što je vas više i što ste glasniji, ne znači da ste u pravu.“ Na kraju, nipošto ne smijemo zaboraviti Acu T., prestižnog fitnes modela, šampiona Aušvica i Instagrama koji koristeći najmodernije IT platforme reklamira teretanu Sokolskog doma i sa blistavim osmijehom poziva sve članove da se učlane

Tu se opet vraćamo na broj 5 preko broja 2. Kao što je davno utvrđeno, teretana Sokolskog doma ima dva odsjeka, treniranje tegova sa ciljem da se postane: a) brutalni siledžija i b) romantični ljubavnik. Kako su došla teška vremena po muško mentalno zdravlje da čoek više ne može da stavi kitu rospiji u usta ako nije obrijana [„Onda joj to bude kao da liže kivi.“ – trener Sale], tako se usljed takvih trenutnih fluktuacija neobično velik procenat članstva teretane Sokolskog doma (oko 2,37%) odlučuje na pogrešan smjer u razvoju tijela i ličnosti, smjer romantičnog ljubavnika. Tako zna doći do incidentnih situacija u teretani Sokolskog doma da je moguće vidjeti treninge koji liče na krosfit [sic!], a mnogi od tih članova se i neskriveno bave neborilačkim i slaboborilačkim sportovima! Jedan od tih sportova je košarka a jedan od tih članova je Bata R. [u daljem tekstu Batar, prim. aut.], nadasve fin momak, član teretane, fakulteta, instagrama, biblioteke… Onomad se Batar pojavi u svlačionici teretane Sokolskog doma sa košarkaškom loptom u ruci, da usmrdi božanske arome teškog metala i još težeg znoja…
– Kako je bilo na košarci, Batar?
– Nismo puno igrali, više sam trčao tamo po sali… [užas, teror, ode masa, prim. aut.]
– Da li je to zato što si onda izgubio od ____ [klasična cenzura, prim. aut.]?
– Ko? Ja? Ja nikad nisam izgubio nijednu utakmicu otkad igram. Samo prvi put kad sam igrao košarku, morali su da mi pokažu gdje šta ide (lopta u koš) i to je bilo to…
– A je li, a ti nisi imao PRIRODNU INTELIGENCIJU da skontaš gdje šta ide? Šta je onda bilo kad si prvi put jebavao jebao? Jesu li ti i tad morali pokazati gdje šta ide?
Nakon toga, kako to reče bivši član teretane Sokolskog doma Hamlet, ostalo je ćutanje

Za to vrijeme, u sasvim drugoj državi, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „iskrivio šipku na benču i pokvario lat-mašinu“ Anikić je bio mlad, plav, lijep, visok, brutalan i siledžija i brutalni siledžija: hiljadama kilometara daleko ali još uvijek na pravom putu…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXVII

Advertisements

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXVII

Automobil je čovjekov najbolji prijatelj mašina, poslije lat-mašine, naravno. Pored svoje utilitarne vrijednosti, automobil je i statusni simbol te, neraskidivo vezano s tim, produžetak polnog organa. Sukladno, vozni park članova teretane Sokolskog doma je, sa izuzetkom nekih BMW X5 koji su na servisu već godinama [a fejzbuk rospije još čekaju da ih Mitar provoza, prim. aut.], umjeren i neupadljiv… jer nema potrebe za produžavanjem nečega što je samo po sebi dovoljno dugo.

Članstvo teretane Sokolskog doma pri izboru automobila uglavnom slijedi logiku koju koristi i tokom praćenja svjetskih fudbalskih prvenstava, „samo švabo!“ (jaše crnog konja). Tu i tamo se zna desiti i neki nenjemački automobil koji obično biva pozdravljen riječima „smeće“, „troši“ ili pak „sačuvaj nas, bože, rata i fijata!“ što je sve u skladu sa elementarnom logikom ovih prostora. Ipak, i pored te upotrebe zdravog razuma, polemika o automobilima je svakako jedna od najčešćih u teretani Sokolskog doma: kupovina, prodaja, održavanje, užitak u vožnji, te je aksiom da se mora izuzetno paziti pri izboru automobila, jer poslije kupovanja nema vraćanja! Desi se tako jednom neka neobavezna priča o automobilima…
– Eno, i on se razvodi! – poraženo konstatuje trener Sale aludirajući na jednog istaknutog člana – Džaba mu ja govorio, da pazi, da bolje bira, nije vo htio slušati…
– Šta ćeš, Sale, ne mogu svi kao Mate…
– Mate jedini pametan! Nikad se nije ženio, ima onu neku, nekad on njoj, nekad ona njemu, nekad svako sebi… A ovi što ovo rade, kako se žene, propast. Eno, ona budala [cenzura], oženio onu neku, sve se zna ko je jebavao… Sve ove „gazde“ banjalučke se izredale na njoj, nego nije to, nju je jebavao i njegov brat rođeni! Pa đe ćeš to raditi, bogtejebo!
– A čekaj malo, Sale, pa bolje da se zna ko je jebavao, nego da se ne zna ko je sve jebavao! – začu se replika.
– Hm, vidiš… – zamisli se trener na trenutak.
– Pa da, isto kao kad kupuješ auto: da li radije kupuješ od nekog koga znaš ili nekog koga ne znaš?
– Od ovog što ga znaš, normalno!
– Eto! A koga ćeš bolje znati nego brata! I onda kad kupuješ znaš sve, pa bolje i da je 500.000 km prešao, ali PRAVIH, a ne da piše 140.000 km a zamijenjeni volan i koža oko mjenjača, a sat vraćen ko zna koliko…
I ta logika se učini sasvim logičnom u tom trenutku, kako za automobile, tako i za rospije.

Za to vrijeme, u sasvim drugoj državi, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Maneken za brade“ Anikić je preturao po džepovima tražeći ključeve svog skoro pet metara dugog nenjemačkog automobila…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXVI

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXVI

Ove jeseni, kao nikad dosad, teretana Sokolskog doma blista u sjaju mladosti novih članova. Zahvaljujući renoviranju (vidi: XXV) i instagram marketingu, obilje golobradih budućih čvrstih momaka svakodnevno pravi prve korake u treniranju tegova pod budnim okom stručnog nadzora trenera Saleta koji zahvaljujući tome „cvajama“ briše znoj sa mišićavog čela nakon luđačkih treninga™. Podstaknuta time (po „anonimnoj prijavi“), Poreska uprava prečešljava poslovne knjige u potrazi za utajama ali, naravno, bez uspjeha: evidencija članova na papiru u trenerovom debelom ali izdefinisanom novčaniku je čista kao suza znoja iskrenog sokolskog šampiona.

Među novim članovima je mnogo potencijala, omladinaca koji izuzetno emotivno pristupaju treniranju tegova što biva jezgrovito ali stručno komentarisano: ‘Jesi li vidio onu dvojicu? Juče rade čučnjeve – to pada, to plače, to urla… Zreli su za prvu petorku*!’ Proučavajući tako, pored fizičkog, i psihološki razvoj našeg naroda, trener Sale – već četvrt vijeka – nastavlja rad Jovana Cvijića pokazujući kako se nije mnogo šta promijenilo u posljednjih bliže 150 godina. U nekim naučnim krugovima bi ta hipoteza vjerovatno došla na udar sa primjerima npr. Marije Šerifović i Lepomira Bakića, međutim, naredno govori upravo o konstantnosti suštine…

Kako teretana Sokolskog doma ima sposobnost da spaja nespojivo (npr. istovremeno napredovanje mase i definicije), tako su i rupe na njenim zidovima zapravo (vremenska) crvotočina kroz koju se sažimaju eoni progresa sokolske ideje. Tako se u jednoj prilici desio susret kakav se može desiti samo u teretani Sokolskog doma: dva sokolaša, jedan od 16 a drugi od 60 godina, ali istog srca, istog duha. Mlađi sokolaš je veoma strastveno radio vježbu, unoseći u nju svu svoju snagu, što mišića, što grla, a stariji sokolaš ga posmatra pa se prisjeća…
– Baćo moj, gledam sad njega, pa isti ja, kad sam bio mlad – ovako sam davao sve od sebe… Jednom ti ja jebem jednu pičku ovdje u gradu, ja 18 a ona malo starija, jebem ja nju čitavu noć, a onda ujutru trčim u Stričiće na Kočićev zbor! Bila na zboru trka i ja istrčim do gore, pobijedim na trci, a onda dotrčim nazad u grad i nastavim je jebati…
– Bravo, Ljubo! To, majstore! – čuju se odobravajući nehrišćanski komentari prisutnih.
– Da, baćo moj, čitavu noć, uf! Nešto sam ja to, kao da samom sebi hoću da dokažem, baćo moj, ona ujutru nije mogla na noge, a ja trčim 13 kilometara do Stričića, pa još gore trka, pojeo, popio i dotrčim nazad kod nje!
Jedan prisutni član, izuzetnih analitičkih sposobnosti, uzimajući u obzir zrelost zlatnih godina starijeg sokolaša, uoči jednu otežavajuću okolnost:
– Eee, a još tad nije bilo Viagre, Kamagre i „toga“…
– ŠTA?! BAĆO MOJ, MAKADAM BIO DO STRIČIĆA! – objasni stariji sokolaš o kakvim se (teškim) vremenima radilo.

Za to vrijeme, u sasvim drugoj državi, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Karaklajić“ Anikić je svojom kratkom ali tvrdom ‘z-šipkom’ jednoj gospođici držao usmeni (neki bi rekli i oralni) kurs azbuke; specifikum njegove naučne metode je bio u tome da on kreće od kraja: „ZZZini… da ti objasnim.“

 

* prva petorka (Sokolskog doma) je stručni termin koji će detaljno biti objašnjen u XXVII nastavku serijala koji se – sasvim logično – neće baviti košarkom.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXV

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXV

Teretana Sokolskog doma je dobila! Crveno crno je dole! Naravno, oni djelimično upućeni bi odmah mogli pomisliti da je teretana Sokolskog doma dobila menstruaciju (sjetimo se prvog dijela Seksualnog vaspitanja), međutim, teretana Sokolskog doma je muškog roda tako da nije mogla dobiti menstruaciju već je dobila… vizuelizaciju. Novu.

Naime, trener Sale, pored toga što je najpametniji živi Srbin (i jedan od najpametnijih u istoriji, odmah poslije Tesle), trener šampiona, predavač niza predmeta na Sokolskoj katedri, licencirani life coach za muško-ženske odnose, reiki majstor koji preciznim udarcima iza ušiju prenosi šalje energiju prisutnima u neposrednoj blizini, on je isto tako i Grunf teretane Sokolskog doma: od polovne letve volana Juga 45 i štrika za veš napravi kros-mašinu, njemačku avionsku bombu iz II svjetskog rata prepravi u bojler, uz pomoć kompleta tempera za likovno vaspitanje okreči čitavu teretanu i čini mnoga druga čuda na tragu biblijskih…

S obzirom da je teretana svježe okrečena i sprave ofarbane, ostalo je samo da se stavi šlag na tortu, ali sa donje strane: teretanu Sokolskog doma sada krase i novi itisoni čija je boja pažljivo izabrana u skladu sa naučnim istraživanjima („Radnici u crvenoj kancelariji su pravili manje grešaka od radnika koji su radili u zelenoj kancelariji…“), dok će zli jezici reći da crvena boja itisona (takođe poznata i kao „SNSD crvena“) nije nimalo slučajna jer trener Sale čuva red i mir i svoj kurac da mu neka rospija ne popuši upravo u restoranu „Agape“ koji je u vlasništvu porodice Dodik. Na pitanje o moralu te situacije, kako je moguće da uzima novac od siromašne porodice Dodik a istu je svojevremeno psovao, trener politički odgovara: „To je bilo davno, prije mjesec dana…“

Bilo kako bilo, djelimično renoviranje teretane Sokolskog doma je zadalo glavobolje menadžerima drugih sportskih centara po BL: marketing odjeli i portparoli SRC „Dorian“, fitnes centra 4Life i inih ustanova nisu bili spremni za ovakav Saletov potez i sada samo mogu da čupaju kose dok gledaju kako im se članstvo osipa i prelazi u teretanu Sokolskog doma; za to vrijeme lukavi trener likuje kako ovakvih uslova za treniranje nema ni u Njemačkoj, a svi znamo, Njemačka je obećana zemlja, možda čak i bolja od Amerike. E, upravo na primjeru naprednog njemačkog naroda je najlakše razumjeti opšti društveni uspjeh i visok standard naspram neuspjeha, propasti, ženidbe i sl…
– Taj seks, to je zabava za sirotinju – klasični je lagani trenerov uvod u priču – to je samo za glupe narode poput Srba i slične. Je li, ti mali – obraćajući se jednom mlađem članu – znaš li ti na šta se Švabi diže kurac?
Omladinac sliježe nejakim ramenima u neznanju, iščekujući odgovor od životnog značaja.
– Kad pere svog ES-a [Mercedes Sonderklasse, prim. aut.]! Znaš li ti šta je ES? – nastavlja trener.
– To je, to je… onaj auto? – odgovori mladac uz sufliranje pomoć prijatelja.
– Bravo, tako je, to je auto, nije kurac od ovce! – nastavlja se trener Sale – Švabo uzme onu spužvu pa umoči u šampon, pa je stisne a ona se pjena pojavi, pa kad ga krene sapunjati, samo mu se diže… A to, kad treba jebati, ne gubi vrijeme na te gluposti: lijepo odvede ženu u puff, tamo je jebe neki kao Jeka (Jugo jebe dugo – Švabo jebe slabo), on sjedi ispred, bavi se biznisom, laptop u krilu, mejlovi stižu, milion tamo, milion ovamo… Kad žena završi, pita je da li je bilo dobro, ona mu kaže da jeste, a on ode na recepciju pa kaže: „Molim Vas, nađite mi momka… Evo 50 eura od mene gratis, hvala!“, i opet mu ostane milion… A ovi glupi Srbi, evo ovaj konj (pokazujući na jednog prisutnog medicinskog radnika), on će čim dođe kući reći ženi: „‘Aj da se jebemo!“, a ona će: „‘Aj može!“… čisto gubljenje vremena, ta razmjena tečnosti! Il’ onaj blentavi ______ [cenzura, prim. aut.] kad dođe pa kaže: „Uh, jesam sad mrkn’o jednu!“, a ona k’o romanijski međed! Ima 100 kila a pobliže 150, glava za broj i po veća nego u Debelice! Sunce ti, to tri čoeka trebaju da pripnu kocem na ispašu, a ovaj mrkn’o i još se hvali… Ja to štapom dirnuo ne bih, a ovi neki jebu, a neki i žene, bogtejebo! – zaključi trener Sale izlaganje argumenata ZA „protiv“.

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Swarovski“ Anikić je zakopčavao kaiš od ručnog sata. Inače, sat je skidao samo kad jebe, jer mu tad nisu potrebna dva topuza…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXIV

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXIV

Najjači kad je najteže! I u vrelim julskim danima, kad oni slabe volje ostavljaju tegove zarad treninga u prirodi ili slanoj vodi, teretanom Sokolskog doma odzvanja neumorni klang-klang! Svaka pukotina na zidovima tog drevnog zdanja, starijeg od same tvrđave Kastel, luči sokolsku limfu u kojoj je zamiješan savršen alhemijski spoj sporta i anatomskog larpurlatizma. Teretana Sokolskog doma nije tek priprosta pučka teretana u koju dolaze momci sa malo kose i još manje pameti da bi imali što veće mišiće na rukama kojima bi tukli što više ljudi, ne. Primarni cilj treniranja je zamamna muška ljepota kao provokacija ženama protiv kojih se vježbač neće oženiti, a sekundarna je sveopšta ideja sportskog pristupa životu…

Ako je atletika kraljica sportova, zna se ko je kralj – fudbal. Drevna manjačka igra loptom izmišljena kao zamjena za dotad nacionalni sport gađanje kamenovima u glavu (nakon što je Ban Tisa Milosavljević uočio da je zbog popularnosti gađanja kamenovima u glavu prirodni priraštaj za samo 20 godina opao za 113%), svakako je omiljeni oblik sokolske sportske razonode, kad se izuzmu aktivnosti koje uključuju tegove i jebanje pičaka u pičku. Na kraju krajeva, sam trener Sale je nadaleko čuven fudbaler od čijih je preciznih pasova (40 godina bez pogrešnog dodavanja!) čuvenije samo njegovo psovanje konstruktivno kritikovanje saigrača (a i protivnika) biranim riječima koje najčešće uključuju likove sa postera okačenih na zidovima crkava. Pod idejom „život je lopta – šutaj!“, fudbal se igra u Sokolskom domu, ali i gleda na malom ekranu priručnog televizora koji je odlično očuvan, maltene nov, ni pet svjetskih prvenstava se na njemu nije gledalo…

Ove godine se svjetsko fudbalsko prvenstvo odigrava u Rusiji, našoj staroj prijateljskoj zemlji koja proizvodi mnoge korisne stvari poput AK-47, MiG-29, S-300 itd. te se u teretani Sokolskog doma sa posebnim žarom pomno prate utakmice i vrše stručne usmene analize u kojima se nerijetko pominju majke igrača i stručnog osoblja reprezentacija zemalja učesnica… Tako jedne od ovih večeri trener Sale sjedi na plavoj stolici i komentariše igru hrvatske fudbalske reprezentacije:
– Uf, što su dobre ove Hrvatice! Što bi’ ja der’o onu Kolindu! (Za razliku od, npr. Željke C., prim. aut.)
– Uuu, Kolinda… – čuje se žamor prisutnih.
– Kako su zgodne, a pristojne i kulturne. Dođe ti poslije utakmice i kaže: „Uf, što sam u euforiji zbog pobjede naše repke, tak ću dobro da ti popušim!“, a ona naša krava kad joj kažeš da ti popuši krene da vrti glavom: „A-A! TU SE ČESNICA MEĆE!“
– Kakva česnica? – upita jedan od prisutnih.
– Ona što je peče Vasilije Ostroški, jebo ti bog majku, kako ništa ne znaš! – na trenutak se deranžira trener pa nastavi – A još one Hrvatice kokete, pa kad vide mene ovako u dobroj formi i spremnog samo kažu: „Kak si zgodan, kak si preplanul…“, a ovdje ti se rospija prodere: „ŠTOS IZGORIJO TAKO, DA NIS ĐE NA MJEŠALCI RADIJO?“

Svi prisutni se nasmijaše na tu imitaciju tradicionalne srpske žene koja ne cijeni mediteranski ten (jer je podsjeća na ljude koji popravljaju kišobrane, prim. aut.) a trener nastavi sa antropološkom komparacijom ne skidajući pogled sa ekrana na kojem je u toku fudbalski dvoboj:
– A i reprezentacija im ima dobro ime, „Vatreni“, takve su i one, vatrene – pune vatre, kad ih jebeš one te bodre: „Tak me dobro jebeš! Zabij ga ko Šuker!“, a ove naše blentare samo vrište k’o da ih nožem bodeš ili kažu: „UĆERAJ MI DO KRAJA! UFAT SE DOBRO DA NE PANEŠ!“… Pa ne jašem rodeo, bog te jebo! Čim mi tako kaže, odmah mi se spusti (teg, prim. aut.)! I kako onda da Hrvati ne igraju ovako dobro, vidiš kakvu podršku imaju… Eno dadoše go, šta sam rekao!

Za to vrijeme, u neposrednoj blizini, dojučerašnji pobratim sokolaš Dejan „Zvijer sa Šehitluka“ „King of Cardio“ Jošić je u zagušljivoj kladionici pratio utakmicu na nekakvom bezveznom tv aparatu sa širokom slikom i digitalnim signalom umjesto da u teretani Sokolskog doma uživa u zimskoj briljantnosti analognog TV signala (ukroćenog pomoću kućne UHF antene) sa ljudima koji su mu do juče otimali tegove i psovali žensku familiju…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXIII

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXII

„It’s a Long Way to the Top (If You Wanna Rock ‘n’ Roll)!“ – Bon Scott, 1975.

I u teretani Sokolskog doma se zna: dug je put do uspjeha! Niko se nije nabildao preko noći (sem nekih), zaradio Mercedesa (sem nekih), nabavio dobar telefon (Samsung) ili postao dobar fudbaler. Za sve je trebalo vremena, promišljanja, procjene, pripreme. Improvizacija je nešto što može proći u amaterskom pozorištu ili na džem džez sešnu, ali u svim ostalim situacijama… ne baš.

Iako smo na prethodnim časovima Seksualnog vaspitanja naučili da su blud i nemoral nedopustivi za čvrste momke teretane Sokolskog doma, to pravilo nekad može malo da se iskrivi, što je po svim prirodnim zakonima fizike: kao šipka za benč kad se na njoj nalazi 130 kg. Naime, blud i nemoral su dozvoljeni kad se muškarac nalazi na udaljenosti većoj od 20 metara od svoje, nesrećnom sudbinom i nedostatkom pameti, izabrane partnerke.

U skladu s tim, dođu tako ponekad vremena da trener Sale svoje vitalno 49-godišnje tijelo 30-godišnjaka obuče u veoma uske hlače i napravi krug po lokalima sa polovnom robom polovnjačama, pa im pokaže šta bi mogle imati… mogle! Takvi povremeni izleti reklamnog karaktera su fiziološka potreba, kao što ptice moraju da lete, izbacivači da tuku ljude, političari da kradu… Ipak, i u tim situacijama se zna: ništa na brzaka, ništa na kvarnjaka.

– Jednom ono kad smo bili u „Posljednjoj šansi“, zagledala se ona neka plavuša u mene, polovnjača, ali ‘nako dobra… – pripovjeda trener Sale mladim članovima – ja se mislim, da li ona gleda u mene ili u koga, a kažu mi ovi da u mene gleda… Trebao sam ja to tad, ali đe ćeš, oko nje sve neke rospije, ne možeš ti tu prići, šta da ja odem tamo, a ona meni da kaže šta ‘oćeš ti? a rospije crknu od smijeha, k’o što je ona jedna u teretani „4life“ Mitru rekla puši kurac kad joj je htio pokazati kako se rade trbušnjaci…
– Pa dobro, treneru, nije to valjda bila jedina šansa u „Posljednjoj šansi“?
– Ma bježi, to i nekako, bolje nego ono kad je onaj blentavi ____ [cenzura, prim. aut.] htio da jebemo neke Slovenke. Pa đe ćemo ih jebati (geografski; zna se da se pičke jebu u pičku, prim. aut.), pitam ga ja, a on kaže da one imaju neku sobu – negdje u gradu iznajmile, pa da ja na jedan krevet a on će na drugi pored… Pa đe ću ja tako, meni trebaju savršeni uslovi! Povoljna temperatura, vlažnost vazduha, atmosferski pritisak, pa da možemo sjesti, malo se upoznati, da pitam odakle je, kako joj se zovu roditelji, ima li braće i sestara, čim se bavi, koliko je dugo na birou… Ne mogu tek tako jebavati! Ej, a ovaj htio da jebemo na dva kreveta, jedan do drugog… Pa bi vjerovatno još poslije htio da se i zamijenimo! – zaključi trener Sale priču o stativama koje nemaju veze sa fudbalom…

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnjem pobratimu sokolašu Arnoldu „Alenu“ „Lexingtonu“ Anikiću nisu bile potrebne nikakve posebne pripreme: plodio je nemilice (što uključuje i neke Milice), samo sa kraćim prekidima za treniranje tegova, dok je to sa strane posmatrao Herr Žika i komentarisao: „Pa ovo nije bilo ni u mojoj dinastiji…“

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXI

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XXI

Za čvrste momke teretane Sokolskog doma, brojevi su sve. Brojevi pokazuju napredak, velik ili još veći, jer u toj ustanovi nema onoga što je suprotno od napretka. Brojevi pokazuju rast obima bicepsa, obima grudi, dužine ku…, maksimalan izbačaj na benču, količinu kučki koje su okusile 101% testosteron u terminu 0-25… ponekad i do 26, ali ne i do 27 jer to znači da je novi dan i vrijeme za trening.

Takođe, u teretani Sokolskog doma se uči da se brojevi moraju brzo obrađivati. Recimo, Boris BMW (u telefonskim imenicima mnogih kučki upisan i kao „Boki BMW“) je uvijek spreman da pruži prvu pomoć brojem telefona neke od njegovih mnogih pristojnih i poštenih drugarica, ali će on, kao Mišel iz Pokreta otpora, taj broj reći samo jednom (npr. Marija +38765654xxx), a zatim se sve odvija po principu „ko nabije nazove taj dobije nabije“…

Naravno, tu su još i standardne aritmetičke igre sa brojevima (sabiranje tegova na šipci za benč, sabiranje tegova na z-šipci, prebrojavanje tegova pri slaganju…), sve u svemu, puno je tu matematike (a kao što znamo iz nekih drugih izvora, matematika je egzaktna nauka – nisu to priče babe Joke i babe Stoje, prim. aut.) tako da se i najiskusnijim čvrstim momcima teretane Sokolskog doma desi da se malo „zabroje“…

– Baćo moj, vidi ovu jednu što sam dogovorio za sutra! – jedan istaknuti član pokazuje poruke primljene putem popularne ljubičaste aplikacije za instant komunikaciju… Prisutni članovi su imali uvid:
‘cao ljubo jesili sutra slobodan popodne jasam mislila da idemo kod mojih kumova na rucak pa poslije malo nasamo poyy’
– Auh, pa to je gotova stvar! – ushićeno će jedan od prisutnih.
– Nego šta, baćo moj! To je moja stara ljubav!
– A kakva je (dušom, prim. aut.)? – upita trener Sale kojeg je ova priča za trenutak podsjetila na to kako mu dobro stoje uske hlače koje nosi kad ide u „Posljednju šansu“.
– Dobra, baćo moj, zgodna! Al’ smo mi imali nešto i prije… Ja sam nju jebao kad je imala 17 (hemijskih olovaka, a godina dovoljno da bude punoljetna = sve legalno, pozdrav Odjeljenju za visokotehnološki kriminal MUP RS, prim. aut.)…
– Pa dobro, koliko sad ima?
– Ima jedno 35, ne znam ni ja… – iskreno će član koji se sprema za ručak. – Evo, ima slika na Viberu, pa pogledaj…
Prisutni se približiše malom visokotehnološkom uređaju i nakon što su pogledali sliku, jedan mlađi član prvi omete tišinu:
– Pa čekaj malo, bogtejebo, ja imam 35 godina a ova mi i nije baš za 35…
– Samo malo, baćo moj, samo malo, samo malo… da izračunam… ja sam nju jebao ’82. (1982. godine, prim. aut.)… osamdes’druga i 17… koja je sad godina… 2016… hmmm… [obrada podataka u toku, gori lampica crveni fenjer iznad glave]… ček, ček, samo malo… baćo moj, mislim da ona ima malo više od 35 godina! – zaključi član koji će sutradan da omasti brke, ne nužno ručkom.
Prisutni članovi klimanjem glave odobriše tu ispravku omanje greške, jer… moglo se desiti svakome.

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „potentan“ „kurat“ „diže 190 na benču“ Anikić je jebao pičke u pičku… bar tako on kaže.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XX

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XX

Jedan od bitnih činilaca u propasti modernog svijeta jeste svakako i dio plana u te(r)oriji zavjere koji se počesto zanemaruje i odbacuje kao nebitan, izjednačavanje značaja prirodnih i društvenih nauka. Po samoj prirodi stvari tu postoji ogroman jaz, a lako vidljiv efekat primjene dostignuća društvenih nauka jeste činjenica da u XXI vijeku još uvijek imamo socijalne odnose na nivou praistorijskih ljudi, nerazumijevanje, ratove te popularizaciju sedam smrtnih grijeha kao manira pobjede.

Sa druge strane, prirodne nauke su nosilac opšteg progresa planete, način poboljšanja kao i očuvanja onog što ovaj svijet razlikuje od svih ostalih – ljudskog života. Iako se može steći utisak da se naučni program teretane Sokolskog doma priklonio modernim tokovima i da su prirodne nauke skrajnute zarad društvenih, to nije istina. Svi studenti teretane Sokolskog doma, pored obaveznih (Akustika slaganja tegova, Dinamika plaćanja članarine, Matematika benč klupe…) imaju po još nekoliko kurseva koji se tiču prirodnih nauka, sve sa praktičnim vježbama. Jedan od najčešćih kurseva je Priprema audio-vizuelne prezentacije utakmice na Samsung TV aparatu…

Naime, teretana Sokolskog doma je, pored vrhunskih sprava za vježbanje, opremljena i najmodernijim multimedijalnim aparatima tako da se, za one nedovoljno usmjerene, treninzi počesto mogu pretvoriti u ležerno slušanje muzike, gledanje vijesti ili pak sportskih sadržaja u kojima se zdušno bodre srpska i njemačka (rezervna srpska) reprezentacija. Tako je bilo i tokom prošlog prvenstva u fudbalu. Trener Sale ulazi u salu:
– Hoćete li da gledate utakmicu?
– Hoćemo! – uglas odgovaraju mladi vježbači.
– E, pa onda vam treba kabl. Brada, ‘ajde za mnom da razvučeš kabl!

Pažljivo, antenski RF kabl se vuče od IKM (istureno komandno mjesto, prim. aut.) trenera Saleta pa sve do Samsung TV aparata koji se nalazi na dominantnoj koti u teretani, te je potrebno malo alpinizma da se kabl uključi u aparat. Prvi pokušaj je neuspješan, trener Sale nezadovoljan učinkom anten-majstora…
– Pa, volu jedan, kabl ne znaš ubosti, vidiš da ne radi! ‘Aj ti, mali, uključi to!
Drugi član teretane Sokolskog doma zadužen za taj važan zadatak uspjeva te ga trener Sale usmeno pohvaljuje a zatim kritikuje prvi neuspješan pokušaj…
– Dobro si ga namjestio! Niko da ne dira! Jebo mater svoju, ovaj nije znao ubosti kabl, pa gluplji je od Nikole Tesle!
Na ovu konstataciju trenera Saleta se štrecnuše neki mlađi članovi.
– Pa kako Nikola Tesla glup?
– E, pa lijepo, glup, sad ću da ti objasnim! – osupnu se trener Sale usljed neznalačkog pitanja… – Znaš li ti kako je to bilo? Sjedi Tesla u kafani i klati se na stolici, a onda mu dođe onaj Edison pa kaže: „Nikola, imam ovaj jedan zadatak što treba riješiti, ja sam pokušavao ali ne ide, u mene je slabo znanje.“ Tesla njemu kaže: „Ma daj da vidim taj zadatak!“, pa uze onaj papir i ode kući, draufa to čitavu noć, udri-udri-udri i riješi zadatak. Sutra dođe u tu istu kafanu pa kaže Edisonu: „A jesi glup, ovo nisi znao riješiti!“ i dadne mu papir sa riješenim zadatkom, a Edison će odmah: „Svaka ti čast! A jesi ljudina! Dajte čovjeku kafu! Dajte mu i pivu! Dajte mu i pivu i kafu!“ i plati piće Tesli a onda sa onim papirom ode u zavod za patente, registruje i njegovi praunuci i danas kupe pare od toga… A Tesla, popije onu kafu i pivu pa ode hraniti golubove… I đe nije bio glup, jebo ti bog majku!

Na to se nadovezuje jedan drugi član teretane Sokolskog doma sa još dokaznih materijala vezanih za Teslu:
– A bio je on malo čudan čovjek, imao je fobiju od rukovanja i ljubljenja…
– Isto kao i ja! Kad vidim neku ženu, samo bih je spucao šakom u glavu, ništa rukovanje i ljubljenje! – trener Sale, ipak, pohvali neke Tesline kvalitete.
– I nikad se nije ženio…
– E, to mu je bilo najpametnije, što se nije ženio! Šta je još trebalo, da ga neka rospija handri, a onda djeca plaču, pa dolazi njena mater u posjetu, pa ideš kupovati namještaj, pa kod kume moraš na slavu, pa ovo, pa ono, sto nekih budalaština… Baš mu je pametno što se nije ženio, ionako je ono pušenje kurca precijenjeno! – zaključi trener Sale važnu biografsku jedinicu o jednom od najpoznatijih Srba poslije Novaka Đokovića.

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „moderna brada“ Anikić je načisto PROPO.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XIX

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XIX

Kao što znamo, na časovima Seksualnog vaspitanja u teretani Sokolskog doma nema zabranjenih tema. Nadasve kritički, analitički ali sa dužnim poštovanjem, sažimaju se rezultati istraživanja o relevantnim pitanjima sa svih strana, ma koliko bile različite ideološke i kulturne osnove tih naučnih dostignuća. Ipak, u teretani Sokolskog doma je osnova svega hrišćansko učenje i posmatranje bluda – seksualnog odnosa van braka – kao teškog grijeha. Članovi teretane Sokolskog doma su upozoreni da se u takvo nešto ne upuštaju, kako van braka, tako i u braku – da budu više nego pažljivi! Ipak, jedna podvrsta bluda se izdvaja kao poseban problem…

Naime, rukoblud (ili nehrišćanskom terminologijom: samozadovoljavanje, masturbacija, onanija, drkanje…) je možda i najopasnija kategorija bluda te se na časovima Seksualnog vaspitanja mnogo pažnje posvećuje prevenciji i suzbijanju te pojave. Prate se bilteni hrišćanskih ustanova, saopštenja sveštenih lica i nj. portparola, redovno se analiziraju najnovija istraživanja i metode borbe protiv rukobluda sve u cilju apsolutnog, kako vanjskog tako i unutrašnjeg, zdravlja mladih Sokolova. Tako je u teretanu Sokolskog doma dospio veoma kvalitetan članak uvaženog pp. Milana Ristivojčevića na tu temu, te je isti promptno upotrijebljen u praksi, i to prvo na jednom neimenovanom hrišćaninu koji povremeno skreće s pravog puta na makadam…
– A je li, kad se tebi dešava da ti demon bluda prijeti, ubacuje bludne maštarije, ujutru ili naveče? – pitanje je koje sačekuje neimenovanog hrišćanina, međutim, on se brani ćutanjem i prekrstom.

Tada se pojavljuje jedan višestruki prestupnik u krivičnom djelu rukobluda…
– A je li, Mitre, kad ti najčešće vršiš rukoblud?
– Šta?
– Rukoblud!
– Rukodrk?
– Rukoblud!
– Drkoblud?
– Rukoblud, volu jedan! Kad se tebi to dešava, demon bluda da te napadne pa ti se digne kita, ujutru ili naveče?
– Stalno!
– Pa to nije dobro! Ako ti se dešava naveče pred spavanje, treba odmah da ustaneš iz kreveta i staneš na molitvu, dok se tijelo sasvim ne umiri od strasnih pokreta! Ako ti se dešava ujutru, taj prirodan pokret polnog organa, to nije strast već prirodan pokret, treba da ustaneš i prošetaš, staneš na molitvu, to sve odmah prođe. Nipošto ne smiješ da ostaneš ležati budan zatvorenih očiju jer će ti đavo u glavu ubaciti bludne maštarije i može doći do ru-ko-blu-da!
– Dobro!
– Odmah da se prošetaš, da staneš na molitvu… Samo nemoj da se moliš ispred bogorodice, da ne bi počeo drkati na nju!
– Dobro!
– Isto tako, porno filmove i časopise bi najbolje bilo da ne gledaš, da ne uvodiš sebe u borbu u kojoj se slastoljubivi um pokaže kao izdajnik i čovjek padne u grijeh, kao što si ti pao mnogo puta dosad! Jesi li razumio?
– Jesam! – odlučno odgovara višestruki prestupnik dok mu kroz glavu prolaze slike kurvi sa Instagrama.
– Odlično, tako ću i ja odsad, čim se probudim ujutru odmah ustajem da šetam. Ako me ona pita što sam ustao, samo ću reći: „Idem šetati da ti ne drkam na sestru, jebem ti staru!“

Radeći trbušnjake, sve to iz prikrajka pažljivo sluša jedan stari moreplovac pa pomalo revoltiran rezignirano dodaje…
– Ma ko to piše? Neki pop? Ma šta on ima pričati, baćo moj?! Pa ja kad sam vidio onu jednu popadiju, odmah sam morao otići drkati iza kestena, a on da meni priča da ustanem i prošetam!

Za to vrijeme, na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „zet/kum/fin momak“ Anikić je u svom pet metara dugom nenjemačkom automobilu prolazio ispred jednog ugostiteljskog objetka gdje su dvije rospije upravo raspravljale o njemu. Jedna kritički upita drugu: „Šta misliš, da li je njemu ovaj auto kompenzacija za nešto…“, na šta ova zamišljeno zaškilji i odgovori: „Moraćemo provjeriti.“

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVIII

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVIII

Ljeto, još jedno. Teško vrijeme, prijatelju moj, đavo ga odnio. Gdje god pogledaš guzice u helankama sijevaju, lagane haljine lepršaju na vjetru, a malo slobodnije raspuštenice i rospije – one kojima se matere kupaju gole – bogami i šorceve nose! Požuda i razvrat mame na sve strane. Teško je čvrstim momcima teretane Sokolskog doma odoliti svim tim čulnim izazovima, vida, dodira a i mirisa, posebno u autobusima linija sa dvocifrenim brojevima.

Ipak, odolijeva se nekako, uz snagu vjere. Na usta ulaze proteini i česnica a izlaze molitve. Da, da. Pored Seksualnog vaspitanja, jedan od najvažnijih predmeta u teretani Sokolskog doma je Vjeronauka, a u ljetnom periodu navedenih izazova – kad je najvažnije sačuvati od grijeha čistoću tijela i duha – broj časova tog predmeta je poduplan (i još dodatno praksa), a teretana se redovno kadi tamjanom sa Ostroga zarad istjerivanja zloduha i religijske dezinfekcije đavolomanisanih članova.

Naravno, teretana Sokolskog doma je prosvjetna ustanova sa dugom tradicijom u slobodnom razmišljanju, tako da je pristup vjeronauci svestran i otvoren. Tako se počesto može čuti kako se vodi ljubav sa nekim od najistaknutijih lica SPC (Grigorije, Irinej, Kačavenda…) tako što ih se jebe na česnici, što je najviši oblik ljubavi prema crkvenim vjerodostojnicima, maltene direktno priključenje na izvor religije. Da se pojasni uz pomoć ilustracije: to je kao što je muškarac najpametniji tokom seksa, jer je direktno priključen na izvor inteligencije (tako su neke žene dobile nadimak „punjač“, prim. aut.).

Ipak, poput mnogih iskrenih vjernika (pa i vjeroučitelja), i čvrsti momci teretane Sokolskog doma znaju da povremeno izgube vjeru, pa se začuju i kritike na račun boga kao i dublje analiziranje same Biblije („A šta je sa dinosaurusima, pičke?“). Tako se jednu veče došlo do značajnih naučnih dokaza o nepostojanju boga…
– Ma šta?! Pa taj bog može meni da popuši kurac! Kakav bog? Pa jebem ti sve! Da ima boga, ne bi se sve ovo dešavalo! Šta mi sve rade, ja sigurno neću ostati normalan, na kakvim sam mukama, pod kakvim sam stresom! E, da hoće onaj Vasilije Ostroški sve da nas skajiša… – indisponiran je trenutnom životnom situacijom najčvršći od svih čvrstih momaka teretane Sokolskog doma, vjera mu na veoma niskom nivou, niz loših situacija ga naprosto slomio pa doživljava emotivno pražnjenje kroz glasno i oštro preispitivanje bazičnih postavki hrišćanske religije…
Za to vrijeme u ćošku jedan stari moreplovac je slušao i saosjećao se, jer je tačno znao o čemu se priča budući da se i sam nekoliko puta našao u sličnim situacijama pa se, nakon što je pažljivo saslušao izlaganje, nadoveza prigodnom replikom…
– Bog… koji bog? Ama koji bog, baćo moj?! Slušaj, ja neku veče treba da jebem jednu ženu a ne mogu… Ne može mi se dići! Ej! Pa nema boga! NEMA BOGA, BAĆO MOJ, NEMA BOGA!
Prisutni članovi teretane Sokolskog doma zapisaše to u sveske kao posljednju bilješku za taj čas Vjeronauke, a zatim se začu melodičan klang-klang iz svi cijevi teretane Sokolskog doma, u savršenoj harmoniji sa zvonima obližnje crkve…

Za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Bull“ Anikić je driješio neku rospiju pred njenim uplakanim suprugom. Njemu se mogao dići. Njemu se uvijek može dići.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVII

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVII

Teretana Sokolskog doma kao i svaka druga subkultura ima svoj poseban žargon, terminologiju značajniju nego Esperanto i Latinski jezik zajedno. U teretani Sokolskog doma, majku ti jebem ne znači puko majku ti jebem već mnogo, mnogo više, iako to znači i majku ti jebem. Takođe, usljed potrebe za preciznim izražavanjem, tu su hrpe konstrukcija koje bi neuki mogli podvesti pod sinonimne, iako kod njih postoji veoma jasna distinkcija, npr. zglajzo, ošo u kurac, spao s baglama, a opet postoje fraze koje ukazuju na potencijal takvih pojava kao što su ima neku smetnju, varniči i sl. Tu su i mnogi inovativni glagoli, gdje su za časove Seksualnog vaspitanja možda ponajbitniji driješiti i zderati, te različiti termini sa posebnim značajem i značenjem poput lude oči, bijele hlače, šta je se to desilo?, Uroš i Gostimir, banana split… E, upravo je „banana split“ jedna od početnih lekcija kojima trener Sale nove članove uvodi u riječnik teretane Sokolskog doma.

Priča u detalje opisuje događaj koji se desio u neka pradavna vremena, događaj značajan kako za tada mladog člana teretane Sokolskog doma tako i za čovječanstvo uopšte; to je jedna moderna verzija storije o Ikaru gdje se opet pokazalo da ko visoko leti – nisko pada… i ostaje na zemlji sa traumom.

Zbog zaštite identiteta tada mladog člana teretane Sokolskog doma a danas već iskusnog trgovca mobilnim telefonima (i ostalim stvarima), imena i vrijeme radnje će ostati zaštićeni, ali za one koji pažljivo čitaju između redova može se reći da je to bilo u mračno doba kad je Vikom televizija bila gospodar života i smrti, ljubavi i mržnje na ovim prostorima, a njen bogat noćni muzički program sa trakom na kojoj su se prikazivale SMS poruke lične prirode je zapečatio sudbine mnogih potencijalnih vježbača… Zamalo se tako desilo i u ovom slučaju…
On i brat slali poruke na Vikomu, dok sviraju Vikomice ispod što idu one poruke, „tražimo neke djevojke za druženje“ ili šta su već bili napisali, nepismeni obojica bože sačuvaj… – objašnjava trener Sale inicijalnu fazu, pripremu za let.
– Čekaj malo, Vikom? – neupućeno upita jedan prisutni vježbač.
– Ćuti, majku ti jebem, k’o da ti ne znaš šta je Vikom! [Ovdje vidimo primjer kako majku ti jebem ne znači baš majku ti jebem, iako znači i to, prim. aut.] Slali su oni te poruke, trošili i po marku dnevno na telefon, al’ slabo… ništa. Sve do jednom! Javiše im se neke rospije!
Na to jedan mlađi član umalo ne pade sa (školske) klupe za trbušnjake, iznenađen obrtom u priči.
– Pa šta je se tad desilo? [Ovdje vidimo pravilnu upitnu konstrukciju rečenice, prim. aut.]
– Dogovore se njih dvojica da izađu sa tim rospijama, nakon dva mjeseca, dok su uštedili dovoljno da ih mogu izvesti. Ovaj morao prati po 40 auta dnevno u onoj autopraoni, ruke mu bile krvave svaki dan a brat mu radio negdje u šumi, balvane nosio za crkavicu, otišla mu leđa, ost’o kriv k’o upitnik.
– I? I? – nestrpljivi su slušaoci priče oko raspleta.
– Pa izašli su u neku slastičarnu, lijepo se obukli i spremili – on košulju od starog sa svadbe a brat neku havajsku, a ono došle dvije rospije u patikama i trenerkama. Sjedoše one i ni5ni6 naručiše po banana split i po kolu, a njih dvojica se zgledaše, pa pogledaše cjenovnik… Kad su vidjeli koliko je banana split, hladan znoj ih obli! – izusti trener Sale zlosutno. – Naručiše po kiselu jer u cjenovniku nije bilo šećera i vode, al’ im nije pomoglo! Dok si rek’o keks, ove dvije pojedoše onaj banana split, popiše kolu, podrignuše i odoše, a njemu i burazu ostaviše račun! Koliki je ono bio račun, Mitre?
– Bio 24 marke, majku im jebem! – anonimno odgovori član.
– 24 marke! Eto, 24 marke pojedoše i popiše kurve i ništa ne bi, progovorile nisu, ni da im popuše kurac… a kamoli račun da podijele! Od tad je njemu ostala trauma od slastičarni, banana splita i rospija a i brat kad je vidio šta je se desilo, nije htio da lati novčanika, ovaj sve morao platiti! Zbog toga se posvađaše na mrtvo ime, ne pričaju ni dan-danas! – dramatično naglasi narator.
– A majku im jebem [rospijama]! – ote se uglas prisutnim slušaocima.
– Da, da, tako je to bilo, pa vi sad vidite isplati li se taj banana split! – zaključi lekciju trener Sale zamišljeno zagledan u španski zid teretane Sokolskog doma.

Za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Kvisling“ Anikić je bio znatno manje nabildan od Majste… iako nikad nije plaćao banana split, već su ga uvijek plaćale njemu, iako se nije nužno radilo o banana splitu.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVI

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVI

Serijal Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma je naučna studija koja kroz niz raznovrsnih primjera od strane eminentnih stručnjaka treba da uputi svakog mladog vježbača – bio on iz teretane Sokolskog doma ili ne – u to kako da obavi posao. Kao što postoji razlika između djevojke i žene (karmin i širina bedara), tako postoji razlika između mladog vježbača koji je samo platio članarinu teretane Sokolskog doma i mladog vježbača koji je redovno bio na predavanjima te položio ispit odnosno jebao.

Da bi se to desilo, brine se niz uglednih naučnika na polju Seksualnog vaspitanja od kojih su neki neimenovani a neki samo anonimni, koji iz različitih uglova obrađuju problem. Dok se jedni drže minimalizma uvijek imajući spreman podozrivi pogled prema rospijama (trener Sale: „Jednom sam jeb’o i zajeb’o se.“), drugi im lete u naručje i ginu sa pjesmom na usnama. Naravno, to nije tako teško kad se u imenicima modernih mobilnih telefona preko kojih prelaze svježe nalakirani nokti nalaze upisani pod imenima poput „BorisBMW“…

Ipak, današnja lekcija nije o „BorisuBMW“, nego o jednom starom iskusnom vježbaču koji je mnogo prije te moderne – danas već ofucane ali veoma uspješne – metode (BMW) trčao sprint u naručje rospijama i ginuo sa pjesmom na usnama, dok je počesto i harmonika letjela u nebo. Da, to je čovjek iz vremena kad se sve moralo ručno, prije nego što je bacanje ključeva X6 (kad nije na servisu) na sto disko kluba izričito značilo „kurvo, ulazi u kola da te jebem negdje pored puta“, već su bili presudni ljepota, šarm, kvalitetna laž i pravilno plasiran šamar.

Današnjoj fejzbuk generaciji će to možda djelovati arhaično, čudno, nepotrebno, međutim, takvo viteštvo se i danas pamti i prepričava, a isti ti vitezovi su još uvijek među nama i nisu za staro gvožđe… naprotiv! Doduše, ponekad dolazi do problema…
– Sale, majku mu, ja što više idem ovdje [u teretanu], mene sve više boli! – žali se treneru iskusni vitez vježbač.
– Pa kako, majku mu? – trener replicira u čudu jer su u pitanje dovedene njegove šampionske metode i stručni nadzor.
– Ma ćuti samo, uhvatilo me u leđima. Radio neki dan ovdje [klupa za trbušnjake], ne znam da li je od toga, malo sam se istegao… A još boli rame, bole me i listovi. Doduše, a gdje i ne bio sav bolan, kad jebem po deset žena!
– Pa jel’ to i sad tako jebeš? – upita trener Sale zadivljen spremnošću viteza vježbača koji nije baš u cvijetu mladosti.
– Ma ne sad, juče!
– Kuku! – zakuka trener Sale kao starica majka Uroša i Gostimira.
– Ali vidiš… – zamisli se iskusni vitez vježbač – da to nije zbog toga… MOŽDA SAM SE PREJEB’O?!
Prisutni kvorum čvrstih momaka teretane Sokolskog doma bez riječi uz maltene neprimjetno klimanje glavom gore-dole odobri ovaj odgovor kao najrealniji mogući, a zatim se vrati iskonskoj borbi sa ljutim čelikom…

Za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold “Alen” “Izdaja” Anikić nije jebao.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XV

Modus Operandi Serbinum Globalia

Student bijeda mladi vježbač treniranja tegova jednu veče nađoh pet [konvertibilnih maraka] da naručim „Gold“ sebi kupih poslije treninga neki sendvič za sportiste i preteknu marka za banane, voće za sportiste. Kupim četiri, riješim dvije, ostale dvije u kesi. Pojavljuje se pri vratima moja majka, skenira promjene u prostoriji i na prisutnima, pa uoči banane:
– Daj mi tu jednu bananu!
– Ne može, trebaju mi vitamini, ja sam mlad i u razvoju.
– Ma jebem ti razvoj!
I uze bananu.

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XIV

Ako bismo morali jednom riječju opisati teretanu Sokolskog doma i njenu misiju, to bi morala biti neka jaka riječ. A nema jače riječi od riječi jačanje. Ta riječ je maksima teretane Sokolskog doma. Jačanje kapaciteta, jačanje u svakom pogledu, jačanje tijela, jačanje duha, jačanje da čoek bude spreman za vlakanje, ovog i onog tipa…

Zarad jačanja, onog koje se ne tiče fizičkih sposobnosti, trener Sale svakodnevno za mlade i stare vježbače priprema različite izazove i provjere opštenarodne spremnosti. Dok se neki izazovi tiču domena opasnosti zapadanja vježbača u stanja emotivne pomjerenosti prema osobama ženskog pola (što je već spomenuto na nekim časovima Seksualnog vaspitanja), velika se pažnja posvećuje i psihičkoj pripremi za situacije opasnosti u sigurnosno-bezbjednosnom domenu na širem planu.

Dok čitav svijet pod čizmom zapadne propagande kleca od tzv. prijetnje islamskog terorizma (a za to vrijeme teretana Sokolskog doma proslavlja 11. septembar kao „Dan savezničkog napada na SAD“), trener Sale se drži stare škole i metoda ispitanih kroz milione i milione šamara zadatih pravilno osumnjičenim licima u mračnim podrumskim prostorijama stanica milicije širom SFRJ… Pored unutrašnjeg neprijatelja, postoji još samo jedan dostojan protivnik – Švabe!

Opet, trener Sale ne bi bio trener Sale da ne integriše neka nova iskustva u zadatke, efektivno unaprijeđujući iste na nivo dostojan vrhunskih tajnih službi današnjice. Pri tom se koristi svim sredstvima, ne preza ni od tabu tema zarad izazova, pa makar svi znali gdje su granice odgovora na pitanje „može li čoek jebati čoeka?“ (i varijacija na tu temu). Jedan takav tipičan izazov ovako izgleda u praksi:
– Kažem ja ovima danas, sad da nas ovdje napadnu i okruže Švabe i da kažu, strijeljaćemo vas ili da nam popušite, šta biste vi uradili? I kaže onaj jedan blentavi da bi rekao da ga ubiju, a drugi kaže kako bi on odgrizao [penis kletom Švabi, prim. aut.]… – trener Sale objašnjava ukratko postavku hipoteze koja se obrađuje.
– Ja ne bih da me ubiju! – jedan će od razumnijih prisutnih vježbača.
– Tako je! To je dobro razmišljanje! – pohvali ga trener Sale i potapša po ramenu.
– E, ja bih rekao da me strijeljaju! – uzvrati kontrom Rus Adem zvan Bonđi.
– Pa jes’ ti blentav?! – brecnu se trener Sale, dižući nivo tenzije testiranja.
– Bolje da me ubiju odmah, nego da me ubiju nakon što im popušim! – rezonuje Adem svoj izbor.
– Ma je li, al’ ti tako izgineš odmah a ja im lijepo popušim i ostanem živ, pa tebi dođem na čorbicu [misli se na čorbu na daći – sahrani, prim. aut.], a ono mater briše onaj grob i kuka, pa što ga ne popuši, crni Ademe, i ja sam ih popušila iha-haj pa mi ništa nije bilo! Jaooooj, jaoooooj! – zaključi trener Sale jedan krak razvoja hipotetičke situacije veoma vjernom imitacijom klasičnog narikanja.

I dok su svi prisutni zastali na trenutak da analiziraju svoje bilješke nakon iznešene završne riječi, mladi Mitar se prvi presabra i prelomi tišinu:
– Ja bih im rekao da me ubiju!

Za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Izdaja“ Anikić otužnog pogleda se obrati radnici u prodavnici obuće: „I ove su mi velike, dajte mi broj 40 da probam…“

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XIII

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XIII

Iako je u teretani Sokolskog doma vrijeme relativan pojam, neki dani su bitno drugačiji od nekih drugih. Tako se skoro svakoj godini – ko ih još broji – dese oni dani u mjesecu, dani opasnog življenja/treniranja bez stručnog nadzora, jer je trener Sale na moru. Na pažljivo odabranoj tajnoj lokaciji – okružen minimalnim obezbjeđenjem – on svojim briljantno izvajanim i pažljivo održavanim tijelom nezadrživo privlači pohotne poglede dobrostojećih 32-godišnjakinja (≤100 kg) dok, osupnut kvalitetom usluge (između ostalog), umjesto standardne srpske psuje crnogorsku majku.

Tih ljetnih dana a i večeri, u teretani Sokolskog doma – iako su disciplina i moral na zavidno visokom nivou – život se organizuje na drugačiji način, priređuju se seminari gdje se otvoreno i kritički raspravlja o najrazličitijim temama. Diskutuje se o upitnom kvalitetu njemačkih automobila naspram italijanskih, taktički se analiziraju akcije Specijalne policije RS na Bihaćkom ratištu 1994/95. godine, članovi izdajnici-pokajnici se ispovijedaju iznose svoja iskustva o treniranju tegova u raznim „fitnes centrima“, a nerijetko se nadasve filozofski dotakne i pitanje nad pitanjima: „Ljubav prema osobama ženskog pola: realnost ili nuspojava seksa?“

Dok je opšti svehrišćanski stav teretane Sokolskog doma izričit i eksplicitan u tom pogledu, te se često – podignuta kažiprsta – ističe čednost trenera Saleta i podsjeća na mjere predostrožnosti u slučaju masivne erekcije prilikom nošenja bijelih hlača tokom romantične šetnje sa osobom suprotnog pola, diskusije ovih ljetnih seminara srdačno prihvataju i drugačija mišljenja te se razmatraju i neortodoksna iskustva, stavovi i pristupi, sa potpunom otvorenošću, bez osuđivanja i podozrivih pogleda.

Naime, u teretani Sokolskog doma ima članova koji nisu uspjeli iz prvog pokušaja da pronađu sreću u bračnom životu sa osobom suprotnog pola (naravno, suprotnog, jer ne može čoek da jebe čoeka!). Ni iz drugog, pa ni trećeg… desetog… A život je more: mnogo ljubavnih plovidbi, isplovljavanja na pučinu, uplovljavanja u luku, iskrcavanja putnika, iskrcavanja tereta… ali i mnogo slijepih putnika koji (se) trpaju sa strane, mnogo brodoloma. Možda tek 13. plovidba bude srećna – nikad se ne zna! Zato, nadasve je bitno ta – mukotrpnom empirijom stečena – saznanja prenijeti današnjoj mladeži u ovom otužnom instant vremenu bez strpljenja, tolerancije i iskrenih emocija prema bratu čovjeku suprotnog pola…

– Baćo moj, kako sam se ja jednom bio zaljubio, pa to je bilo strašno! A onda kad je to puklo, nisam znao šta ću! – pripovjeda jedan iskusni član, višestruki moreplovac kojeg je harmonika odvela u krevete na svim dijelovima planete, od Maslovara do Malage.
– Ma zar tako?!
– Jest, bogami! Kad je puklo… Pomišljao sam i na ono najgore.
– Da je ubiješ?
– Ne nju nego sebe!
– Uh, pa to je još gore!
– Tad sam ti ja radio tamo u [cenzura] i jedan dan kad sam došao na posao, popnem se na halu, ima tu nekoliko metara visine, i da skočim…
– Što da skočiš?
– Pa da se ubijem!
– Lele… – prekrsti se jedan polaznik seminara, stežući brojanicu.
– Popeo se ja gore, a radni kolege se okupili, svi gledaju. Oni misle da sam se ja popeo da treniram, a meni crno pred očima. Mislim se, nema tu šta, skačem! Ako poginem – zbog nje je, ako preživim – sudbina…
– I šta bi?! – izgubivši kontrolu povika jedan mlađi član razrogačenih očiju.
– Jebi ga, nekako se na noge dočekam! Al’ sam dobro up’o u zemlju, do koljena!

Čuvši to, neki prisutni se refleksno uhvatiše za noge, a za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold „Alen“ „Izdaja“ Anikić je hodao ulicom sa dvije zamamne 22-godišnjakinje, članice „fitnes centra“, koje su se čvrsto ali nježno držale za njegove gigantske mišice. „Šta kažete, vas dvije sve radite zajedno? BAŠ SVE?“ Na njihov kikot kao odgovor, on šeretski spusti naočale na pola nosa, pogleda u kameru i namignu. Rez!

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XII

Sreća pa lubenice ne sazrijevaju tokom čitave godine

Poklanjam scenario za multifunkcionalnu reklamu:

Mlad momak gustih brkova i izuzetnih bicepsa i tricepsa, inače sportista rekreativac, pojavljuje se na sceni:
– Stara, što nisi ubacila one hlače da se peru?
– Danas je svetac, sutra ću.
[Nevjerica. Negodovanje. Psovke. Treniranje još tegova.]

„Hrišćanstvo – prijatelj Vaše bijele tehnike!“
„Hrišćanstvo – kočnica napretku svake vrste, pa i modnom!“
„Hrišćanstvo – kamen za kupus preduzetništvu!“
„Hrišćanstvo – razlog više!“

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XII

Iako to ne djeluje tako kad ih vidite na posterima, plakatima, naslovnim stranama magazina i fejzbuku (ili kako uz osmijeh odlaze sa vašom djevojkom), za čvrste momke teretane Sokolskog doma postoje mnoge prepreke na mukotrpnoj stazi koja vodi do ličnog posjedovanja jednog ili više primjeraka savršenog tijela – brutalnog siledžije ili romantičnog ljubavnika. Put do tih sokolskih ideala koji kod žena izazivaju raspomamljenu zaljubljenost i refleksne zemljotresne orgazme (kao donkey punch šakom punom feromona), a kod muškaraca strahopoštovanje izvan dometa zavisti, oduvijek je popločan željeznim ciglama kružnog oblika i različitim preprekama i izazovima. Jedna od tih prepreka je i mjesec maj u svom totalu i globalu.

Zašto baš maj, upitaće se neko neupućen i zakinut krunskim znanjima iz nauke Logike? Zato što je maj posljednja stanica za zimsku masenu nevaskularnost, bjelinu i nedepiliranost, a dotični 31-dnevni zlikovac mladim i starim vježbačima podbacuje klipove u točkove u vidu različitih nesportskih prežderavanja u prirodi a i u društvu. Za početak je tu 1. maj, praznik rada – i u nedostatku rada – masti i slasti koje cure niz rešetke roštilja. Potom slijedi Đurđevdan na kojem čak i oni koji nisu s onom koju vole ne mogu dobrom komadu masne mesine da odole. Na Đurđevdan se veže Markovdan, a zatim slijedi prividna pauza ali realni početak ljetnog režima rada (izazov boravka na otvorenom te, shodno tome, opasnost od treniranja bez stručnog nadzora!) koji može da odvuče pažnju od ozbiljnog treniranja tegova. Takođe, tu je i 25. maj, negdašnji Dan mladosti koji zna da zavede i poneke uzorne hrišćane i navede ih na neprikladan unos lipida…

Ipak, maj dođe i prođe a neki problemi ostanu, kao miris roštilja u zraku dugo nakon što se isti zagasi. Tako je jednom prilikom veteran teretane Sokolskog doma Masivni Midži pričao mladim vježbačima o svom transportnom problemu…

Naime, Midži se – dok je BMW X6 na servisu – za povratak s treninga koristi uslugama javnog prevoza. Problem sa javnim prevozom jeste to što je javni, te ostavlja priliku svakojakim ženskim barabama – pa i onim koje ne zadovoljavaju standarde (!) – da spopadnu Midžija, neprikladno se prigrle uz njega i gledaju ga očima punim želje za snošajem i uspješnom oplodnjom. I dok to nije rijetkost prilikom pojavljivanja kapitalnih primjeraka članova teretane Sokolskog doma u javnosti – međ’ ženama i beta mužjacima, takve situacije znaju ponekad da budu blago neugodne iz ovih ili onih razloga…

– Ajoj, ima jedna, mislim da radi u roštiljnici, svaki put kad je druga smjena s posla se vraća istim busom kao i ja, uvijek sjedne do mene… Ma, uvijek! I da je bus prazan ona će sjesti do mene! A osjeti se na loj…
– Pa kako miriše? – zapitaše neki nesvjesni majske problematike.
– Ma loj, izgleda upije se u kosu, ne znam kako, ali se osjeti… a meni to gadno. A šta ću, sjedne i gleda me onim vlažnim očima a ja ćutim i jedva trpim taj miris…
– A kakva je? – uslijedi pitanje jednog mladića spremnog da „vjeru proda za večeru“.
– Ma onako, nije loša, mlada je ona – nije stara, nije neka baba. Nije loša.
– Pa eto… – pragmatično će sagovornik već naoružan grešnim mislima.
– A pička svejedno miriše na ćevape… – ubaci se u diskurs jedan između dvije serije trbušnjaka.
– UH! JEST TO DOBRO!

Nakon krešenda u vidu usklika (ne)vjernika spremnog da za znoj ignoriše loj, uslijedi krug potvrdnog klimanja glavom prisutnih vježbača na prethodne konstatacije, a zatim se priča nastavi u drugom smjeru, o tome gdje je najbolje servisirati vozila marke BMW. Za to vrijeme, Arnold „Alen“ Anikić, nimalo slučajno – nadasve kvislinški, parkira svoj italijanski automobil sa Poltrona Frau kožom (trener Sale: „Sačuvaj nas, bože, rata i Fiata!“) ne-BMW na parking jedne druge teretane…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XI

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XI

Po davno dogovorenom principu u prirodi, kao što se poslije duge kiše pojavi duga, tako i poslije februara koji je mjesec u znaku mačora redovno uslijedi refleksno nezgodan mart s kulminacijom u uvijek kritičnom 8. koji nerijetko veoma razorno rikošetira – jedan 9. mart nam je podario Milića Vukašinovića (izmedju ostalih). Ipak, dok su neke opasnosti 8. marta prethodno već pomenute i razjašnjene u VIII nastavku Seksualnog vaspitanja u teretani Sokolskog doma, nije bilo dovoljno riječi o najopasnijem elementu, podkontekstu: poklanjanje poklona, brižnosti i pažnje žen…rospijama kao nuspojavu može imati javljanje osjećanja sa njihove strane koji mladog člana teretane Sokolskog doma mogu satjerati u ćošak i stisnuti ga tamo gdje je najtanji (kod nekih su to listovi, kod nekih podlaktice…).

Stisnutost je samoobjašnjive prirode ako pitanje koje razvezuje omču oko vrata glasi KAKO SE NE OŽENITI.

Na žalost, tu ne pomaže ni vanvremenska i multidisciplinarna mudrost trenera Saleta, jer mnogi ne shvataju njegov nesebičan lični primjer žrtvovanja tog tipa (između ostalih). Mladost – ludost, moglo bi se reći za te članove teretane Sokolskog doma koji, ignorišući uputstva trenera, za 8. mart svojim – naizgled normalnim – izabranicama srca, ženskog pola (naravno, ženskog, jer ne može čoek da jebe čoeka!), kupuju „male znakove pažnje“ u zamjenu za seks ko zna šta. Počesto, to ko zna šta ih može odvesti ko zna gdje – pa i u drugu teretanu! A upravo to se dešava članovima teretane Sokolskog doma koji dopuste da im se zaveže ta omča oko vrata, posebno onima koji asistiraju pri vezanju! Isti od samonanesene sramote postaju članovi „fitness centara“, te analogno bivaju odbačeni, izopćeni i anatemisani. Njihova imena se u teretani Sokolskog doma pominju samo u prošlom vremenu, počesto u rečenicama tipa „A bio je dobar čoek onaj _____…“.

Imajući u vidu pomenute grijehe bivše braće po tegovima, kao i činjenicu da je pitanje KAKO SE NE OŽENITI svojevrsno „pitanje nad pitanjima“, neki hrabri članovi teretane Sokolskog doma se u večernjim časovima ipak usuđuju da filozofski kontempliraju nadasve nemoguću hipotezu bezbolnog bračnog života. Pri takvim razmišljanjima, u prah i pepeo bivaju satrvene ustaljene paradigme i okovi misli, a u tom procesu nijedna se ideja a priori ne odbacuje te se analiziraju najrazličitiji primjeri, ponekad iz životinjskog svijeta (društvene zajednice i seksualni rituali pataka, hobotnica, topi antilopa…) ili drugih kultura, pa čak i onih tradicionalno nemilih…

– Jesu dobri oni tamo šerijatski zakoni… Možeš imati deset žena!
– Jednu karaš, druga ti puši, a šta će ostale?
– Nek’ se snađu!
– Što bi to dobro bilo da ima kod nas!
– Jeste, samo nije to tako jednostavno. Da bi mogao imati više žena, moraš imati para da ih izdržavaš sve… Drugim riječima, moraš biti šeik!
– Eis!
– Da, tako da bi to, i da dođe kod nas… bilo malo drugačije.
– Pa da, odma’ bi ove guzonje lovatori pokupili sve pičke što valjaju…
– A šta bi nama ostalo?!
– Šta misliš šta bi ostalo…
– Jebote, pa šta ću ja sa deset krampova?!
– Kopati, volu jedan, eto šta ćeš!
Paučina na „španskom zidu“ teretane Sokolskog doma se plaho zatrese od tog pragmatičnog odgovora čiji se odjek još neko vrijeme zadrža u oznojenom vazduhu, dok za to vrijeme duboko u neprijateljskoj teritoriji usamljeni Arnold „Alen“ Anikić uslika svoje stopal biceps i pritisnu ПОШАЉИ.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma X

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma X

– A je li, ako ja preko tog kompjutera pošaljem poruku Jeleni Broćić, hoće ona meni znati odgovoriti?
– Jeleni Broćić? – jedan neupućeni upita.
– To ti je jedna pjevačica – objašnjenjem se ubaci trener Sale pantomimirajući kako se, priljubljene uz tijelo na području grudi, nose dvije košarkaške lopte – ona baš dobro pjeva.

Još od najranijih dana teretane Sokolskog doma, koja je nastala nešto prije same ideje treniranja tegova, zna se da se za vrijeme kratkih zimskih dana do dugo u noć, uz vino i pesmu treniraju tegovi, pričaju priče iz davnina i generalno preli. Zima je, naravno, vrijeme priprema za ljeto, a ljeto je, naravno, prilika da članovi teretane Sokolskog doma zablistaju u svoj sili i slavi uskih majica i još užih šorceva. Obzirom na svoju dugu tradiciju, teretana Sokolskog doma je mjesto gdje se mogu naći nosači uskih majica iz različitih epoha razvoja čovječanstva…

Jedan od njih je i Bišćanin Zdravko, autor uvodne rečenice, mnogima poznatiji kao Mitrov stric, rođeni. To je dvometraš visok oko 180 centimetara, čovjek povremeno zadužen za kulturnu komponentu sportsko-zabavnih vannastavnih aktivnosti u teretani Sokolskog doma, kad na svojoj bijeloj gitari zasvira hitove Dugmeta iz vremena Bebeka, Alena i Tife, prošarane repertoarom Tome Zdravkovića uz nezaobilazan krešendo u vidu bezvremenskih numera Unskog bluza patentiranog od strane Zeleta Lipovače, što je sasvim logično obzirom da je porijeklom iz Bihaća.

Rođen u vremenu kad je bilo pravde za ženske stidne dlačice, Zdravko je odmalena obećavao: proplivao je prije no što je prohodao a brkovi su mu narasli prije nego što se riješio mliječnih zuba. Dok je Jugoplastika harala parketima širom Evrope, on je harao plažama širom Jugoslavije, bio Kralj Une, atrakcija Makarske rivijere, a sad o tome pripovjeda mladim vježbačima u onim večernjim časovima kad trener Sale spokojno – misleći da je teretana prazna – hoda alejama kestena obučen u modernu jaknu sa čupavim okovratnikom ispod koje je muževna ružičasta Lacoste majica, hrišćanski pristojno držeći svoju ženu za ruku…

Kad smo moj tata i ja otišli tamo na Makarsku plažu, pa kad su ga vidjele one babe iz Amerike! A on gore go, dole go, samo šorc ima na sebi, a ono šorc se zategao… gledaju ga dvogledom i trljaju se! Vidjele one kod njega stopalo a zna se, koliko stopalo – toliki ponos! One slikaju, a onaj gore iz satelita mjeri! Sve bi ga zaskočile, straga i sprijeda… a i on bi njih, al’ ne smiješ! Da ih je moj tata natakao, odmah gotovo! Tata bi njih rasturio, odmah bi CIA došla pa bi Tito morao reagovati! Al’ idu one babe za njim po plaži, nose metar i mjere otisak u pijesku pa se čude, a u mog tate još veće stopalo nego kod mene! U mene 47, u njega 49!
U tom trenutku jedan istaknuti vježbač prekinu izlaganje obraćanjem Mitru koji je u ćošku teretane kaljao sveti Sokolski parket nečim nalik na krosfit…
– Je li, Mitre, koji ti ono broj cipela nosiš?
– Pa, 42. Što, da nemaš neke za prodati?
– Eto, Zdravko, kod ovog tvog nećaka Mitra stopalo 42, šta to govori o njegovom ponosu?
Zdravko za trenutak ozbiljno pogleda istaknutog vježbača koji je postavio pitanje pa mu, nakon izvršenog obračuna, pruži odgovor:
– A je li, ako ja preko tog kompjutera pošaljem poruku onim babama iz Amerike, hoće one meni znati odgovoriti?
Za to vrijeme u svlačionici, Arnold „Alen“ Anikić tiho – da niko ne čuje – ubaci svoje patike u torbu…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma VIII

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma VIII

Duboki udah, izdah. Minuta ćutanja za nestalu braću. Možemo početi.

Iza nas je još jedan 8. mart, praznik koji najteže od svih pada čvrstim momcima teretane Sokolskog doma; tad je posla više nego inače, posla kojeg ne treba… posebno imenovati. Iako i nakon skoro dva mjeseca još uvijek traje potraga za nekim članovima teretane Sokolskog doma koji su posljednji put viđeni kako učestvuju u bizarnim seks ritualima (organizovanim za „Dan žena“) po šumama u okolini Doboja, većina je stameno u stroju te u standardnom hajho, hajho režimu trenira tegove i bavi se metafizikom.

Ipak, na mladalačkom licu trenera Saleta, kremiranom najmodernijim kremama, uočljiva je sjena brige. Svako proljeće donosi nove žrtve koje odnosi pošast zvana street workout. „Sve one sprave pored Vrbasa, treba otići tamo i bonsekom posjeći! Tamo oni rade kojekakvi, rade kojekakve vježbe… bez stručnog nadzora!“, objašnjavao je onomad trener Sale zaprepaštenim članovima teretane Sokolskog doma od kojih mnogi nisu mogli povjerovati u podatak o treniranju u prirodi (!) bez tegova (!!) bez stručnog nadzora (!!!)…

Međutim, postoje i takvi. Da, da. Postoje i takvi koji treniraju bez stručnog nadzora, isto kao što postoje [cenzura] koji ne slušaju savjete trenera Saleta, najpametnijeg živog Srbina i jednog od najpametnijih u istoriji (zajedno sa Teslom)¹. Dugogodišnja sociološka i kulturna istraživanja, te proučavanje antropologije i geneaologije Srba, trener Sale je pretočio u mudrost nesagledive širine jezgrovito fermentisanu u rečenicu „NEMOJ SE ŽENITI!“. Ipak, neki od članova teretane Sokolskog doma se kreću u tom pogrešnom pravcu…

Jedan dugogodišnji član, koji će ostati anoniman ovom prilikom, siva eminencija [cenzura], negdje u doba najtežeg od svih praznika je uplovio u vode ozbiljne veze… sa osobom ženskog pola, što se kosi sa strastvenom vezom… sa teretanom Sokolskog doma. Tim tužnim povodom, trener Sale se sa iskrenom muškom suzom u oku osvrnuo na neke svjetlije trenutke iz biografije dotičnog člana…
– A sad, šta je – tu je, vidjećemo šta dalje. Možda bude kao sa „makaronkom“…
– Ko je „makaronka“? – upita jedan neupućen član teretane Sokolskog doma.
– Ne znaš ko je „makaronka“?
– Jel’ to nešto kao „bataljonka“?
– Slično, slično. To ti je jedna, što je nekad tu… studirala, a ovaj [cenzura] joj pomagao u učenju…
– Ih! Pa jel’ bilo tu još šta sem učenja?
– Pa jeste, on je nju jebao, a ona njemu pravila makarone.
– Eis, makarone! Pa kakva je to hrana za sportistu Sokolaša?! Sramota! – bio je komentar neupućenog člana na objašnjenje.
– Pa kad nije bilo ništa drugo! – usprotivi se blago unelagođeni prisutni konzument spomenutih makarona, tvrdnjom, na koju trener Sale reagova smirenim pedagoškim tonom…
– Ih, nije bilo ništa drugo… to ti samo misliš! Imala je ona pun frižider kojekakve mesine što joj je mater slala iz [cenzura], samo što je to čuvala za pravoga jebača!

Nakon te rečenice, pogledi teži od 1000 psovki biše razmijenjeni i jedna članarina zamalo da završi u nekoj drugoj teretani… A za svo to vrijeme, Arnold „Alen“ Anikić je svojim nježnim prstima tapkao po ekranu na dodir malog mobilnog uređaja. Na ekranu su bile ženske grudi a on je dodirivao ekran da ispita tvrdoću istih… i činile su mu se neobično tvrde. „Garant silikoni“, mislio je.

¹ Jojić, R.: „Trener Sale – Tarabić koji to nije htio biti“, diplomski rad, Fakultet sokolologije i treniranja tegova, Banjaluka, 2011.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma VII