Večernje doze nervoze II: Teleoperateri sa markom na računu

Što je više telefona – a ima ih – to se slabije čujemolse profsore, i ta neka tužna priča o dehumanizaciji čovječanstva i samoći u gomili. Zajebavaj se ti, ali nije naivno: žene su majke/vole da pričaju/telefon im to omogućava (neprestano)/djeca se ne rađaju. Ali, da bismo izbjegli da nas Dijana Tepšić mlatne kukuruzom, nećemo o tome. Likovi sa telefonima koji drobe, to je pravi problem.

Znači, „stigla roba brat“, npr. u pekari (bolje burek nego big-mek!) drobi na telefon i malim prstom objašnjava šta će od priloga; ide ulicom, melje, vrapci se ne čuju od njega, na biciklističkoj je stazi, ne mo’š proći; rođak mu je onaj vo što Pasatom ide ispred tebe šest semafora, uvijek desno bez žmigavca, stig’o si u Laktaše a on nije završio razgovor. Posebna kategorija su statični likovi koji dramatizuju i prijete preko telefona – kako u „ljubavi preko žice“ fali par dimenzija tako ih treba nadoknaditi, to je jebanje majke, to je završavanje života, betonske cipele, buduća pokoljenja shift + delete a nije bio ni install itd. Mislim, danas je previše tog lajanja a premalo šorke, sve nešto likovi repetirani a ono gola voda, treniraju tegove i drkaju umjesto da pecaju i jebu, žene nedojebane i zato smo tu gdje jesmo, globalno, ona prva stavka o kojoj ne smijemo. I onda se natovare na taj telefon kao da ih neko sluša, pa su to priče po pola sata… мој животе, да л’ си жив (očikolut). Realno, telefon služi za prijem dvije naredbe: 1) ubiti ustaše i 2) kupiti hljeb i slanje jedne obavijesti: 1) eto me da te jebem; sve drugo = u startu pad.

Za fejzbuk II

Brko u plavi mantil sa hemijskom olovkom:

Inače, slika je sa prednje kamere na mom novom telefonu. Rezolucija nula koma megapiksela.

Brutalni Džontransport I

Prethodno: Najava

To jutro je po svemu bilo obično jutro, za skoro sve… sve do 8:30. Zvoni telefon prvom čovjeku. Na liniji je njegov saradnik koji javlja:
– Slušaj, dolazi Džontra Volta u Sarajevo danas, međutim, zbog magle vjerovatno neće moći sletjeti na Butmir tako da bi let mogao biti preusmjeren na Zagreb. Mi iz Sarajeva ne možemo stići na vrijeme na zagrebački aerodrom tako da tvoja ekipa treba da bude spremna da pokupi Travoltu u slučaju preusmjeravanja…
– Ti mene z.!
Ispostavi se da saradnik ne z. prvog čovjeka. Pet minuta kasnije zvoni telefon drugom čovjeku. Na liniji je prvi čovjek koji javlja:
– Slušaj, dolazi Džontra Volta u Sarajevo danas, međutim, zbog magle vjerovatno neće moći sletjeti na Butmir tako da bi let mogao biti preusmjeren na Zagreb. Ovi iz Sarajeva ne mogu stići na vrijeme na zagrebački aerodrom tako da mi treba da budemo spremni da pokupimo Travoltu u slučaju preusmjeravanja… Trebaće nam neko ko zna engleski.
– Ti mene z.!
Ispostavi se da prvi čovjek ne z. drugog čovjeka. Pet minuta kasnije zvoni telefon trećem čovjeku. Na liniji je drugi čovjek:
– Slušaj, dolazi Džontra Volta u Sarajevo danas, međutim, zbog magle vjerovatno neće moći sletjeti na Butmir tako da bi let mogao biti preusmjeren na Zagreb. Ovi iz Sarajeva ne mogu stići na vrijeme na zagrebački aerodrom tako da mi treba da budemo spremni da pokupimo Travoltu u slučaju preusmjeravanja… Ti nam trebaš jer znaš engleski.
– Ti sigurno trebaš Bojana, samo malo, on spava, sad ću ga probuditi…
(Probudio se, ustao.)
– E, ja sam…
– Slušaj, dolazi Džontra Volta u Sarajevo danas, međutim, zbog magle vjerovatno neće moći sletjeti na Butmir tako da bi let mogao biti preusmjeren na Zagreb. Ovi iz Sarajeva ne mogu stići na vrijeme na zagrebački aerodrom tako da mi treba da budemo spremni da pokupimo Travoltu u slučaju preusmjeravanja… Ti nam trebaš jer znaš engleski.
– Ti mene z.!
Ispostavi se da drugi čovjek ne z. trećeg čovjeka. Pet minuta kasnije treći čovjek je bio spreman.

Tako su tri čovjeka iz Banjaluke u dva automobila sa dizel motorima i sa jednom oštećenom ličnom kartom krenuli po slavnog naučnika Džontra Voltu.

Zato sam 14. decembra ustao u 8:45 i nisam nikoga ubio zbog toga.

Slijedi: Brutalni prelazak brutalne granice II