Šta će biti kad krenu čipovati ljude? Imaće više konjskih snaga, logično…

Uslovi igre se nepobitno mijenjaju: beskontaktna realnost. 1984. je epizoda humorističke serije naspram morbidnosti koja nas čeka. Virus hara kao da je čitav svijet Harare, glavešine nas ubjeđuju da su problem oni koji ne nose maske, a nisu problem milijarde ulupane u fudbalere, vojne avione i fikus ljude po kancelarijama.

Međutim, i ovaj mračni trenutak istorije valja gledati sa neke vedrije ljudske strane! Kako to rekoše Hubert i Črtomir, treba pokušati otrgnuti iz zaborava neke prave stare stvari koje su nepravedno zapostavljene, poput tradicije sviranja s(v)irenom iz auta gospođicama i gospođama pored puta, a nije im to radno mjesto – mada ne treba biti isključiv. Dakle, izaći im u susret da ostvare svoj puni potencijal suvozačica…

E, sad, vjerujem da su nekim čitaocima u ovom trenutku prošle kroz glavu riječi i izrazi ŠABANE, PAORU, VRATI SE U GLAMOČ, „no međutim“, pažnja…

Sviranje iz auta zgodnim i manje zgodnim damama ne mora isključivo da znači „dobar ti je minić, vidi ti se pička još sa krivine“ – iako nekad baš to znači i nema ništa loše u tome, već i „milostiva, najljepši ste prizor na putu danas, moj duboki naklon – udarac glavom u volan“, to nije samo „hoću da te jebem u mraku na haubi pored Vrbanje pa makar me zmije grizle za noge“ već i „moj automobil bi Vam pružio siguran, brz i udoban prevoz od tačke A do tačke B – a prevoz Vam je, očigledno, potreban“. Vaistinu. Ima muškaraca koji u automobilima ne nose bejzbol palice već zbirke pjesama Desanke Maksimović. Ostroga mi.

Isto tako, za sviranje sirenom je 100% sigurno da ne prenosi nikakve viruse, poštuje se kako fizička distanca tako i lični prostor. To je i jedan od najpoštenijih mogućih načina upoznavanja, iz još jednog ugla. Naime, nalazite se – najčešće – u svom automobilu a automobil je statusni simbol. „Vozim Kadeta skoro bez rđe – siromah sam al’ najlepši (subjektivno što najčešće i nije objektivno, posebno od strane suvozačica)“, „Vozim A6 3.0 TDI na povlasticu – firma dominira na tenderima, druže!“, „Dačija odlično ide na plin… Šta hoćeš, makar nisam na biciklu!“, mnogo je mogućnosti ali je suština da su karte na stolu. Tu se povlači linija između Ajfona i Ajfona Dubaji replike, iako i jedan i drugi jednako služe sa 0,07 KM na računu…

Naravno, tu je i džentlmenski aspekt da dame biraju: odgovora ne mora biti ili se može sastojati od okretanja leđa što je nekad predivno, ili pak aktivnije reakcije, od srednjeg prsta sa jednog kraja do ulaska u automobil na drugom. U potonjem slučaju, Kadet će poslužiti u 75% situacija kad zapravo treba stići od tačke A do tačke B, A6 je odličan i kad ne treba ići nigdje, Dačijom se može i na stvari koje liče na trotoar ali to nisu… Logično, potrebno je određeno poznavanje tržišnih niša ali to većina vozača već zna, samo što se nekako usljed terora političke korektnosti i ubrzanosti pulsa života na asfaltu pomalo se izgubila ova lijepa narodna tradicija…

I zato, zgodnim i manje zgodnim suvozačicama pored puta, kad ste u prilici – svirnite. To je jedan kulturan i nezarazan znak pažnje, odavanje poštovanja kako ženama u cjelini tako i priličnoj opremi dotičnih. Sviranje sirenom je najanalognija moguća beskontaktna i politički korektna preteča današnjeg ustaljenog digitalnog modela „ćao + smajli“, a iako se digitale nikad nećemo riješiti, analogija u nekim stvarima nema alternativu: tačka A i tačka B su uvijek analogne, kao i sve one tačke između…

Šta je to „mali momački auto“?

Samo ime kaže, mali auto za momke. Naravno, postoje tu neka dalja određenja. Idealno je da bude dužine oko 4,5 metra, može i više, a manje u rijetkim slučajevima (kad se nedostatak dužine može nadoknaditi samo ozbiljnim viškom konjskih snaga – znatno više od minimalnih 120). Dobro je ako ima samo dvoje vrata. Znači, coupé po francuski. S tim da je mali momački auto rijetko francuski. Uglavnom je njemački (ali nikad VW), povremeno italijanski, rijetko japanski. Ako nije sa dvoje vrata, što nije nužno minus, onda je cilj da mali momački auto bude što veći, sa što dužom haubom ispod koje se nalazi što veći motor koji, što nije nužno minus, ne bi trebalo da ispunjava bilo koji od postojećih standarda o čistoći izduvnih gasova. Takav motor, po mogućnosti, ali nije nužno, snagu prenosi na zadnje točkove što znatno otežava kontrolu malog momačkog auta pri otežanim uslovima vožnje. Usput, mali momački auto smije da guta samo benzin. Dizel i plin ne dolaze u obzir. Mali momački auto treba da izbija iz džepa što je moguće više novca mladom momačkom momku koji ga vozi i da ga konstantno unesrećuje svime sem samom vožnjom (potrošnja, održavanje, kvarovi). A kad smo spomenuli coupé, danas se svašta podvlači pod tim imenom, pa da se i to razjasni. Znači, iako nije nužno, idealno je da mali momački auto bude coupé, a to jeste vozilo sa dvoje (ili troje vrata), sa što više lima a što manje prostora u kabini, tek dva komforna sjedišta za mladog momačkog momka vozača i suvozačicu i taman prostora za male momačke aktivnosti, te, nije nužno, iza ta dva sjedišta dovoljno mjesta za 2-3 manje životinjice pregažene na putu, a nikako dovoljno mjesta za odraslu osobu, ili, ne daj Fanđo, neodraslu osobu. Mali momački auto smije da prevozi samo odrasle osobe, eventualno odrasle osobe mentalno neodrasle, a nikako neodrasle-neodrasle osobe. Mali momački auto treba da bude nepraktičan u svakom pogledu. Treba da bude nizak tako da mali momački momak pati pri svakoj rupi na putu, pri svakom penjanju na trotoar a i da pri svakom tom penjanju otpadne neki dio. Mali momački auto treba da ima što manje tehnologije u sebi. Uz volan, mjenjač, pedale, eventualno retrovizore (posebno ne desni), tu su mogući kao pomoć pri vožnji samo brojač obrtaja, brzinomjer, pokazivač temperature rashladne tečnosti u motoru, eventualno pokazivač količine goriva, koji, nije nužno ali je u skladu sa principom, ne radi, tako da mali momački momak u svakom trenutku može ostati na pola raskrsnice jer nije nasuo. Benzina. Jer je siromah. A mali momački auto služi za što brži transfer iz tačke A u tačku B, što većom prosječnom brzinom i pri tom trošeći što veću količinu. Benzina. Podrazumijeva se da mali momački auto samim svojim izgledom pravi saobraćajne prekršaje, prije samog startovanja motora, a tokom vožnje od tačke A do tačke B to je dužnost i obaveza svakog malog momačkog auta. Smatra se da mali momački auto nije auto čijih bar trećina proizvedenih primjeraka nije u jednom trenutku završila u jarku, bila omotana oko nekog rasvjetnog stuba, u betonskom zidu i sl. a posebnom vrstom neuspjeha se smatra posjedovanje malog momačkog auta i uspješno izbjegavanje svih vrsta saobraćajnih nesreća. Mali momački auto je upravo za ispunjavanje malih momačkih snova koji obično podrazumjevaju prebrzu vožnju sa puno loših procjena. Tako je to i džaba, snovi su snovi. Ako nas već prebrzo tjeraju da odrastemo i prestanemo sisati (sisu), makar nas ne mogu istim principom otjerati u starost. I zato, mali momački auto.