Ženska zglava se obično nalazi iznad ženskih ramena koja su neposredno ili malo dalje od sisa (ale, ale! sise!). Ista je raznovrsnog oblika, uređenja i karaktera po nahođenju nositeljice, zarad izazivanja opšteg divljenja i pozornosti. U posebnim svakodnevnim slučajevima može biti ukrašena različitim vrstama nakita i šminke s ciljem privlačenja primjeraka protivničke vrste. U ženskoj zglavi žive đavli, šejtani i bjesovi zlodusi.
Primjer upotrebe:
– Šta ti je, jes’ dobra zglavom?
Desilo se tako onomad, neću reći kad, gdje i kako da smo se našli troje nas od kojih sam jedini čiji će identitet biti kompromitovan – drugo dvoje će ostati anonimni, on i ona. (Za napomenu, nismo u rodbinskim, poslovnim ili inim vezama unakrsno, nijedno.) Dok smo se odmarali od neimenovanih aktivnosti tog dana i pripremali za iste te aktivnosti narednog, sjedimo, ležimo, metafizišemo.
Ona je bila mlada, plava, visoka, ljepote iz francuskih filmova, vitka, krupnih očiju, crvene kose i bijele puti sve sa nježnim narančastim tačkama po licu a i ostalim dijelovima tijela, on mlad, sjetan, romantičan, emotivno pomjeren, lako zapaljiv i zaljubljiv, a ja umoran, pospan i prisutan. Diskurs trijaloga se kretao od raznih stvari ka raznim, dok on u jednom trenutku nije preuzeo inicijativu:
– Znaš, meni se baš sviđa kad djevojka ima pjege… kao ti [trep, trep – ON, prim. aut.]… to se meni baš sviđa tako… te neke neobične stvari… kad djevojka ima prirodno crvenu kosu, to je baš rijetko [trep, trep]… kad ne zna reći slovo R, to mi je baš simpatično [trep, trep]… kad ima malo krive noge… ili, na primjer, kad ima veliki nos… ili kad djevojka ima male sise [trep, trep]… znaš, kad ima to nešto…
U tom trenutku, moja prisutnost je naprosto buknula kao brutalni ponirski gejzir u vidu iduće verbalizacije:
– Pa dobro, a ima li nešto normalno da se tebi sviđa? Znaš ono, velike sise, lijepo lice, duge noge, čvrsto dupe?
Ona će na to hahaha (čitaj: „dobro si ga prekinuo“), on će hehehe (čitaj: „a jesi konj“) a ja sam hihihi (čitaj: „mor’o sam“).
„Lično, ne mislim da ženski polni organ miriše na ribu, ali me zanima kako su ribe mirisale prije no što su žene naučile da plivaju.“ – nepoznat autor u neodređeno vrijeme
Onomad smo ti mi, nismo odavno, a valjalo bi, krenuli na neko lokal-planinarenje šetanje, trojica nas u NPD „Nizbrdo“ stilu. Da prekratimo vrijeme hodanja po maltene ravnom gdje govorni aparat nije opterećen proklinjanjem uzbrdice, argumentovano polemišemo o stvarima raznim iz domena života i ezoterije. Riječ uzme duhovni i nemoralni vođa:
– I, zove mene ovaj jaran, kaže evo mene u „Pivnici“, neki je rokenrol pa se tako spremi… I ja se obučem u tom fazonu, koša, vijetnamka, čizme, odem tamo kad ono ništa nešto bezveze i mi završimo u „Kruni“ na ____ (pjevač narodne muzike kojeg nećemo reklamirati ovom prilikom, prim. aut.). E, tu ti se zadesi jedna riba, mislim da je znaš [potpisnik redova: tkoja?], ona je tamo negdje tvoja komšinica, zove se CENZURA, plava, onako nije nešto. [potpisnik redova: čekaj, preziva se CENZURA?] Da, mislim da je to… ma znaš je sigurno. [potpisnik redova: a, mislim da to jeste ta, imao sam hiljadu puta priliku da je upoznam a nikad nisam htio…] Ma da, bezveze totalno riba, jedna od onih… ma, futa raspala…
Na to slijedi lagani smijeh prisutnih, a zatim duhovni i nemoralni vođa neometen i neopterećen nastavlja:
– I, tu sam ja nešto sa njom, ono, ljubimo ti se mi…
Сикирица кома, потписник редова патос a Слободан телекинетички негодује.
Gurao sam i šire stvari u uže stvari. 