Plaćanje kazne je bilo primjereno zločinu

Tablice auto salona „Bolid“ iz Doboja me izdaše…

Gost na petom spratu, lamela, ulaz B2

I tako smo ti neke ’68. borili se za tamo neki picin park pa blokirali kamione i protestovali, onomad smo bili strah i trepet ulica grada Čikaga i pod teškom policijskom presijom. I taman sa kolegom policajcem u uniformi blokiram Slađanov kamion, kad nailazi nekakva luda baba koja metodom slučajnog uzorka otima od ljudi stvari – sve što se kotrlja po rukama, njoj je zanimljivo: sokići, grickalice, keksići – jestivi; pištaljke, bubnjići, klackalice kojekakve – nejestivi. I smuca se baba okolo, naskače na ljude, naskače na djecu, neki je kulturno tjeraju a neki po srpski, i tako to kruži po prirodi, sve dok se baba ne usmjeri na kolege u uniformama. Baba bi malo da se igra pištoljem, pa da to zapiše u policijski rokovnik. A kolege fini ljudi, kulturno sa babom, ne po srpski, sve dok ne vidješe da je đavo odnio šalu. Ipak su je morali izvesti na pravi (životni) put, a ovaj do mene to sjetno poprati riječima: „E, da je ovdje države, ne bi ona ‘odala po ulici ‘vako!“