Hvala ti, m:tele, đe čuo i ne čuo…

Nema ni pet ujutru, prazna autobuska stanica u Manhajmu, samo dvoje izađoše sa mnom i odmah se ukrcaše dalje, dočekali ih. Jer to ima smisla. Po ko zna koji put pokušavam poslati poruku primaocu, neće. Jebem ti Njemačku da ti jebem Njemačku. Srećom, ne pada ništa, nije hladno, iako je kraj januara. Čekam još, pokušavam, kad ono SMS ode. Napokon. A onda 20 minuta ništa. Reko’, jebeš ovo, a tamo B-klasa taksi…
– Do you speak English?
– Ja, ja…
– I have the address…
– Adresse, ja, ja, navigation, ja.
Realno, mogao sam i pješke preći tih tri kilometra, obzirom da sam uz pomoć interneta proučio dionicu, al’ eto. „Kad si u Manhajmu, ponašaj se kao u Štutgartu.“ Stižem ugodno, u suzama plaćam vožnju 10,5 eura. Zvonim, vrata se otvaraju…
– Kako si došao?
– Mercedesom, kako drugačije.
– Što se nisi javio?
– Pa ono…
SMS poruka poslana oko 5 ujutru je stigla oko podneva, sa cirka sedam sati zakašnjenja. To je vjerovatno bio jedini put kad mi je zapravo trebala usluga m:teleta, mog prijatelja koji mi nije dao Čolin CD. Da sam kojim slučajem (bio) Rus, umro bih od hipotermije tamo na peronu jebem ti Njemačku da ti jebem Njemačku sklupčan sa flašom votke; ovako, dočekao sam naredni dan, i naredni i ovaj ali i onaj poslije onoga, kad mi je nakon sedam dana boravka u Njemačkoj od m:teleta stigla poruka „Zdravo, došao si u Njemačku! Možeš da koristiš USLUGE!“; dotad sam već bio instalirao ćirilicu na švapski računar…

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma V

(Svi likovi i događaji u ovom tekstu su fiktivni. Svaka sličnost sa stvarnim licima i mjestima je sasvim slučajna.)

Anarhija u teretani Sokolskog doma! Tegovi razbacani na sve strane, nalaze se svuda samo ne na mjestu predviđenom za iste! Na TV prijemniku žovijalni zabavni programi umjesto naučnih i dokumentarnih! Članovi se raskalašeno ponašaju, treniraju goli! Prođe i po nekoliko minuta a da se ne začuje psovka… S obzirom da teretana Sokolskog doma može proglasiti neradni dan samo u slučaju direktnog pogotka (NATO rakete u teretanu Sokolskog doma ili metka u čelo Milorada Dodika – za šta se čuva poseban šampanjac u vinskom podrumu teretane Sokolskog doma), prethodno navedeno podrazumijeva vanrednu situaciju u vidu situacije da je šef sale Sale na godišnjem odmoru, te da se uputio ka morskoj obali veoma precizno isplaniranom rutom koja uključuje što veći broj nizbrdica koje će uz optimalnu brzinu od 34 km/h omogućiti njegovom Mercedesu prosječnu potrošnju od 2,32 litra modernog dizel goriva na 100 pređenih kilometara.

Ipak, ni raspašoj raskalašenosti nije sveobuhvatan jer teretanom Sokolskog doma i van radnog vremena (!) kruži duh predaka Sokolaša, a i njihove sprave za vježbanje (marke Moskvič) su još uvijek tu. U ovakvoj, nešto ublaženoj udarničkoj atmosferi, neki članovi vrijedno rade domaću zadaću – pišu sastav na temu „Ko je ljepši: trener Sale ili proljeće?“, drugi se bave preciznim matematičkim konstelacijama da procentualno izračunaju koliko su njihovi treninzi lošiji bez stručnog nadzora trenera Saleta (procjene su svedene na uski krug rješenja: 60-100%), a neki treći, opet, pričaju o nekim trećim temama. Kao što je u teretanama na Starčevici standardan ritual ponedjeljkom monolog istaknutih članova na temu „Koliko sam likova razbio za vikend“, tako je u teretani Sokolskog doma uobičajeno, za članove u razvojnoj sekciji „Romantični ljubavnik“, da pripovjedaju o tome sa koliko su ženskih osoba brutalno opštili u posljednjih 24 časa te koliko od tih ženskih osoba u narednih pet godina slavi 18. rođendan (i na koliko istih će biti pozvani). Ipak, ponekad se u razvojnu sekciju „Romantični ljubavnik“ umiješaju oni iz sekcije „Brutalni siledžija“ kako bi prikazali da plamen ognja buktinje Bečke škole visoke kulture, viteštva i lijepog odgoja još uvijek gori nesputano…

S obzirom da je ljeto, doba godišnjih odmora, svakodnevnih izlazaka i boravaka u prirodi sa osobama koje nisu članovi teretane Sokolskog doma, polemika je skrenula u smjeru nadasve bitnog pitanja „kako najbezbolnije izgubiti vrijeme između dva treninga?“… I dok neki članovi teretane Sokolskog doma vole otići „na muziku“, neki u slobodno vrijeme posjećuju koncerte vokalno-instrumentalnih sastava zabavne glazbe. Povela se diskusija o nezaobilaznom banjalučkom ljetnjem događaju tog tipa, čuvenom Demofestu, gdje se ubačeni element iz razvojne sekcije „Brutalni siledžija“ našao u rafalnoj paljbi pitanja…
– Jesi išao na Demofest?
– E, nisam… Ostali smo u teretani do 11 (post meridiem) [potpuno fiktivna rečenica, prim. aut.].
– A jesi išao ikako?
– Jesam! Bio sam prošle godine, kad je bio Kosheen [nastup grupe Kosheen je bio 2009, prije četiri godine, prim. aut.]…
– I, kako je bilo?
– Ajoj, bilo super! Pjeva ona ženska, bilo raje…
– A jel’ bilo žena?
– Uh! Pičke k’o salate, buraz!
– I, jesi šta uradio?
– Jesam! Napio se k’o majka!
– …

Nakon par trenutaka apsolutne tišine začu se brutalan klang-klang iz svih dugih cijevi teretane Sokolskog doma.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma IV

Šta je to „mali momački auto“?

Samo ime kaže, mali auto za momke. Naravno, postoje tu neka dalja određenja. Idealno je da bude dužine oko 4,5 metra, može i više, a manje u rijetkim slučajevima (kad se nedostatak dužine može nadoknaditi samo ozbiljnim viškom konjskih snaga – znatno više od minimalnih 120). Dobro je ako ima samo dvoje vrata. Znači, coupé po francuski. S tim da je mali momački auto rijetko francuski. Uglavnom je njemački (ali nikad VW), povremeno italijanski, rijetko japanski. Ako nije sa dvoje vrata, što nije nužno minus, onda je cilj da mali momački auto bude što veći, sa što dužom haubom ispod koje se nalazi što veći motor koji, što nije nužno minus, ne bi trebalo da ispunjava bilo koji od postojećih standarda o čistoći izduvnih gasova. Takav motor, po mogućnosti, ali nije nužno, snagu prenosi na zadnje točkove što znatno otežava kontrolu malog momačkog auta pri otežanim uslovima vožnje. Usput, mali momački auto smije da guta samo benzin. Dizel i plin ne dolaze u obzir. Mali momački auto treba da izbija iz džepa što je moguće više novca mladom momačkom momku koji ga vozi i da ga konstantno unesrećuje svime sem samom vožnjom (potrošnja, održavanje, kvarovi). A kad smo spomenuli coupé, danas se svašta podvlači pod tim imenom, pa da se i to razjasni. Znači, iako nije nužno, idealno je da mali momački auto bude coupé, a to jeste vozilo sa dvoje (ili troje vrata), sa što više lima a što manje prostora u kabini, tek dva komforna sjedišta za mladog momačkog momka vozača i suvozačicu i taman prostora za male momačke aktivnosti, te, nije nužno, iza ta dva sjedišta dovoljno mjesta za 2-3 manje životinjice pregažene na putu, a nikako dovoljno mjesta za odraslu osobu, ili, ne daj Fanđo, neodraslu osobu. Mali momački auto smije da prevozi samo odrasle osobe, eventualno odrasle osobe mentalno neodrasle, a nikako neodrasle-neodrasle osobe. Mali momački auto treba da bude nepraktičan u svakom pogledu. Treba da bude nizak tako da mali momački momak pati pri svakoj rupi na putu, pri svakom penjanju na trotoar a i da pri svakom tom penjanju otpadne neki dio. Mali momački auto treba da ima što manje tehnologije u sebi. Uz volan, mjenjač, pedale, eventualno retrovizore (posebno ne desni), tu su mogući kao pomoć pri vožnji samo brojač obrtaja, brzinomjer, pokazivač temperature rashladne tečnosti u motoru, eventualno pokazivač količine goriva, koji, nije nužno ali je u skladu sa principom, ne radi, tako da mali momački momak u svakom trenutku može ostati na pola raskrsnice jer nije nasuo. Benzina. Jer je siromah. A mali momački auto služi za što brži transfer iz tačke A u tačku B, što većom prosječnom brzinom i pri tom trošeći što veću količinu. Benzina. Podrazumijeva se da mali momački auto samim svojim izgledom pravi saobraćajne prekršaje, prije samog startovanja motora, a tokom vožnje od tačke A do tačke B to je dužnost i obaveza svakog malog momačkog auta. Smatra se da mali momački auto nije auto čijih bar trećina proizvedenih primjeraka nije u jednom trenutku završila u jarku, bila omotana oko nekog rasvjetnog stuba, u betonskom zidu i sl. a posebnom vrstom neuspjeha se smatra posjedovanje malog momačkog auta i uspješno izbjegavanje svih vrsta saobraćajnih nesreća. Mali momački auto je upravo za ispunjavanje malih momačkih snova koji obično podrazumjevaju prebrzu vožnju sa puno loših procjena. Tako je to i džaba, snovi su snovi. Ako nas već prebrzo tjeraju da odrastemo i prestanemo sisati (sisu), makar nas ne mogu istim principom otjerati u starost. I zato, mali momački auto.