Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XII

Iako to ne djeluje tako kad ih vidite na posterima, plakatima, naslovnim stranama magazina i fejzbuku (ili kako uz osmijeh odlaze sa vašom djevojkom), za čvrste momke teretane Sokolskog doma postoje mnoge prepreke na mukotrpnoj stazi koja vodi do ličnog posjedovanja jednog ili više primjeraka savršenog tijela – brutalnog siledžije ili romantičnog ljubavnika. Put do tih sokolskih ideala koji kod žena izazivaju raspomamljenu zaljubljenost i refleksne zemljotresne orgazme (kao donkey punch šakom punom feromona), a kod muškaraca strahopoštovanje izvan dometa zavisti, oduvijek je popločan željeznim ciglama kružnog oblika i različitim preprekama i izazovima. Jedna od tih prepreka je i mjesec maj u svom totalu i globalu.

Zašto baš maj, upitaće se neko neupućen i zakinut krunskim znanjima iz nauke Logike? Zato što je maj posljednja stanica za zimsku masenu nevaskularnost, bjelinu i nedepiliranost, a dotični 31-dnevni zlikovac mladim i starim vježbačima podbacuje klipove u točkove u vidu različitih nesportskih prežderavanja u prirodi a i u društvu. Za početak je tu 1. maj, praznik rada – i u nedostatku rada – masti i slasti koje cure niz rešetke roštilja. Potom slijedi Đurđevdan na kojem čak i oni koji nisu s onom koju vole ne mogu dobrom komadu masne mesine da odole. Na Đurđevdan se veže Markovdan, a zatim slijedi prividna pauza ali realni početak ljetnog režima rada (izazov boravka na otvorenom te, shodno tome, opasnost od treniranja bez stručnog nadzora!) koji može da odvuče pažnju od ozbiljnog treniranja tegova. Takođe, tu je i 25. maj, negdašnji Dan mladosti koji zna da zavede i poneke uzorne hrišćane i navede ih na neprikladan unos lipida…

Ipak, maj dođe i prođe a neki problemi ostanu, kao miris roštilja u zraku dugo nakon što se isti zagasi. Tako je jednom prilikom veteran teretane Sokolskog doma Masivni Midži pričao mladim vježbačima o svom transportnom problemu…

Naime, Midži se – dok je BMW X6 na servisu – za povratak s treninga koristi uslugama javnog prevoza. Problem sa javnim prevozom jeste to što je javni, te ostavlja priliku svakojakim ženskim barabama – pa i onim koje ne zadovoljavaju standarde (!) – da spopadnu Midžija, neprikladno se prigrle uz njega i gledaju ga očima punim želje za snošajem i uspješnom oplodnjom. I dok to nije rijetkost prilikom pojavljivanja kapitalnih primjeraka članova teretane Sokolskog doma u javnosti – međ’ ženama i beta mužjacima, takve situacije znaju ponekad da budu blago neugodne iz ovih ili onih razloga…

– Ajoj, ima jedna, mislim da radi u roštiljnici, svaki put kad je druga smjena s posla se vraća istim busom kao i ja, uvijek sjedne do mene… Ma, uvijek! I da je bus prazan ona će sjesti do mene! A osjeti se na loj…
– Pa kako miriše? – zapitaše neki nesvjesni majske problematike.
– Ma loj, izgleda upije se u kosu, ne znam kako, ali se osjeti… a meni to gadno. A šta ću, sjedne i gleda me onim vlažnim očima a ja ćutim i jedva trpim taj miris…
– A kakva je? – uslijedi pitanje jednog mladića spremnog da „vjeru proda za večeru“.
– Ma onako, nije loša, mlada je ona – nije stara, nije neka baba. Nije loša.
– Pa eto… – pragmatično će sagovornik već naoružan grešnim mislima.
– A pička svejedno miriše na ćevape… – ubaci se u diskurs jedan između dvije serije trbušnjaka.
– UH! JEST TO DOBRO!

Nakon krešenda u vidu usklika (ne)vjernika spremnog da za znoj ignoriše loj, uslijedi krug potvrdnog klimanja glavom prisutnih vježbača na prethodne konstatacije, a zatim se priča nastavi u drugom smjeru, o tome gdje je najbolje servisirati vozila marke BMW. Za to vrijeme, Arnold „Alen“ Anikić, nimalo slučajno – nadasve kvislinški, parkira svoj italijanski automobil sa Poltrona Frau kožom (trener Sale: „Sačuvaj nas, bože, rata i Fiata!“) ne-BMW na parking jedne druge teretane…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XI

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma IV

Temperature rastu, lista gora, cvjeta cvijeće, šef sale Sale agituje o oslobađanju proletarijata od kapitalističkog jarma, sve to može da znači samo jedno – stiglo je proljeće (ovo obično, ne neko arapsko), to poetično godišnje doba koje simbolizuje rađanje života u novoj godini. Proljeće sa sobom nosi sve one elemente koji su prikazani u reklamama za uloške i tampone (nježne tople i neutralne boje, lepršavost, bezbrižnost, bicikli sa korpom i uske hlače “na peglu”), a isto raspoloženje nije zaobišlo ni neuništivu teretanu Sokolskog doma. U takvom tonu, čvrsti momci teretane Sokolskog doma se spremaju za ljeto koje će provesti obnaženi na plažama i bazenima širom svijeta izlažući svoja zmijska tijela superiorna u odnosu na zmijska tijela mladića iz drugih teretana.

Ali, da im je lako, nije. Pripreme za taj dugi period obnaženosti na javnim i manje javnim mjestima podrazumijeva velika odricanja za čvrste momke teretane Sokolskog doma. Nema više ćevapa, čokolada, napolitanki, gaziranih sokova i sličnih namirnica koje unose slast u život ali i masti i ugljene hidrate u mlad sportski organizam. Isto tako, još jedna žrtva su brutalne količine tegova koje se moraju smanjiti za 10-20% zbog onoga što se zove “raditi definiciju”. Nekim članovima sve to teško pada, pada im moral, i zbog toga, kao i američki reprezentativci u svakom sportu, posežu za legalnim i manje legalnim supstancama koje predstavljaju krajnji domet sportske medicine i vojne tehnologije u ovom trenutku. Da, u pitanju je “hemija”, nešto što bilderi sa Starčevice ni pod prisilom ne priznaju da koriste (-Druže, šta uzimaš, druže? -Ne uzimam ništa, druže, al’ ovaj ti je kreatin dobar, druže.)

U svlačionici teretane Sokolskog doma jedan član vrši prezentaciju proizvoda koji je, igrom slučaja, na prodaju. Okupljena je nekolicina članova koje ovom prilikom nećemo imenovati…
– A šta ti je to?
– To ti je ovaj neki nitro (napalm, turbo, disko), uzima se prije treninga.
– Pa, koliko ga prodaješ?
– Cijena mu je inače 90 maraka, al’ ja ga prodajem za 80. Kupio sam ga prije, pa sam dobio ovaj neki drugi, a onda mi ne treba.
– Šta kažeš, 80?
– Da.
– I koliko to može trajati?
– Pa, jedno dva mjeseca.
– Nije to loše, možda ja kupim.
– Al’ samo da znaš, Mitre, kad uzimaš ovo, onda ne smiješ drkati…

U tom trenutku nastupi riječi muk a začu se tupi zvuk koraka jednog para nogu koje su napuštale svlačionicu teretane Sokolskog doma. Bio je to zvuk propasti jedne robno-novčane transakcije. Neke stvari se stvarno ne mogu kupiti novcem…

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma III