Ogledalce, ogledalce, ideš u smeće…

Zanimljiva situacija danas na popularnom banjalučkom brdu nekima poznatom kao Banj Brdo a nama, „starim Banjalučanima“, dražeg imena Šehitluci: grupacija sačinjena od dvije nemlade nestare žene [neodređeno mojih godina, prim. aut.], jedne krajnje male mlade žene (visine metar) i jednog malog psa. Šta rade? Slikaju se, naravno. Razna je tu kombinatorika slikanja, čak se i mali pas veoma uspješno namješta za slikanje, sve dok nije došao red da krajnje mala mlada žena uslika jednu nemladu nestaru ženu i malog psa. Krajnje mala mlada žena je to uspješno izvela ali nemlada nestara žena uzima priručni fotoaparat u vidu telefona da odmah vidi rezultat pa promptno kaže: „Pa zar ja ovako izgledam?!“ a zatim pali prednju kameru na telefonu i na ekranu se pojavljuje njeno lice, bijelo i nježno a nije nimalo bijelo i nježno, te se veoma brzo potom pojavljuje i pravougaonik oko njenog bijelog i nježnog lica koje postaje još bjelje i nježnije a u tom trenutku pored prolazim stari dobri ja i gledam ekran telefona pa onda njeno lice i mislim se kome tu vjerovati… Samo znam da ga je ogledalce popušilo u meču sa prednjom kamerom.