Smiljan – New York – Šehitluci – New York

U sklopu redovne turističke šetnje na banjalučku izletničko-rekreativnu atrakciju Šehitluke (u blizini vrela Vratinac, je li), nailazim na omanje Mirandu i Charlotte koje se, sem umanjene skale (zbirni broj godina dvocifren, manji od 30; zbirni broj kilograma takođe dvocifren, manji od 60), ni po čemu ne razlikuju od svojih full size varijanti. Ukotvljene na klupi, ljute su kao dva leptira a ja u prolazu – iz nehata – presrećem njihov razgovor…
– Vratiću ti ja za ovo ок! Što mrzim kad mi tako napiše ок! – furiozno će Miranda reagujući na sadržaj ekrana njenog mobilnog telekomunikacionog uređaja.
– Majke mi, ako on ima kilu i po mozga, ja sam Nikola Tesla! – altruistički dodade Charlotte.

Prođoh a one su ostale… uzalud.
Što je čuto, ne može se odnečuti!

On i njegov ‘bem-ve

U prolazu slučajnog prolaska načujem kako dvije u bašti kafića dekorativne malopunoljetne djevojke razgovaraju:
-Nije kod njega 2000 već 2500 kubika… Šestak!
-Ali je dizel?
-Da.
Pričaju one o njegovom ‘bem-veu, samo ne rekoše da li je „redni šestak“ ili su cilindri u V rasporedu. ‘bem-ve vjerovatno guta euro dizel, vlasnik je na D2 a ove dvije mogu i na pregorjelo ulje. Mislim, tako izgledaju, pregorjelo, al’ sumnjam da su automehaničarke…

(Jel’ dotle došlo? Jeste.)