Patološka ljubav prema lubenici

Pojaviše se na vratima kao fantomi, dva studentska drugara sa dva kraja srpskih zemalja. Jedan subverzivan a drugi diverzivan, bila je to izuzetna kombinacija za izazivanje averzija. Učionica je bila prepuna studenata engleskog jezika, uglavnom studenata ženskog pola, kao aleja prepuna podobnog probranog cvijeća u proljeće uređena za defile pred najvećim drugom naših naroda i narodnosti. Iznenađen i oduševljen zatečenim aranžmanom, onaj subverzivni se u svom stilu nalakti na diverzivnog te mu na uho reče: „A koja od ovih je najgora i najprljavija kurva?“ Odgovor je bio instantan i neverbalan, diverzivni oštro ispruži svoju višemetarsku ruku na kraju koje se nalazio višemetarski ispružen prst prema jednoj od manje lijepih pripadnica grupe koja je u tom trenutku iščekivala čas Morfologije. Direktnost uperenog prsta je, za razliku od značenja, bila očigledna pripadnici te se ista šarmantno i postiđeno nasmija, kako vjerovatno nije još od šestog razreda osnovne škole…
I tako su se njih dvoje smuvali. Istinita priča.

Nikad nisam volio da udaram loptu glavom

Onomad smo ti mi, nismo odavno, a valjalo bi, krenuli na neko lokal-planinarenje šetanje, trojica nas u NPD „Nizbrdo“ stilu. Da prekratimo vrijeme hodanja po maltene ravnom gdje govorni aparat nije opterećen proklinjanjem uzbrdice, argumentovano polemišemo o stvarima raznim iz domena života i ezoterije. Riječ uzme duhovni i nemoralni vođa:
– I, zove mene ovaj jaran, kaže evo mene u „Pivnici“, neki je rokenrol pa se tako spremi… I ja se obučem u tom fazonu, koša, vijetnamka, čizme, odem tamo kad ono ništa nešto bezveze i mi završimo u „Kruni“ na ____ (pjevač narodne muzike kojeg nećemo reklamirati ovom prilikom, prim. aut.). E, tu ti se zadesi jedna riba, mislim da je znaš [potpisnik redova: tkoja?], ona je tamo negdje tvoja komšinica, zove se CENZURA, plava, onako nije nešto. [potpisnik redova: čekaj, preziva se CENZURA?] Da, mislim da je to… ma znaš je sigurno. [potpisnik redova: a, mislim da to jeste ta, imao sam hiljadu puta priliku da je upoznam a nikad nisam htio…] Ma da, bezveze totalno riba, jedna od onih… ma, futa raspala…
Na to slijedi lagani smijeh prisutnih, a zatim duhovni i nemoralni vođa neometen i neopterećen nastavlja:
– I, tu sam ja nešto sa njom, ono, ljubimo ti se mi…
Сикирица кома, потписник редова патос a Слободан телекинетички негодује.