Povratak Android! Tapeta!

Prethodno: Android! Tapete! 1!

Nakon dvije godine drndanja Samsunga Galaxy Grand Neo, došao je odsudan trenutak: isti je proslijeđen dalje a ja sam – nakon nekog vremena korištenja rezervnog porodičnog telefona – obradovao sebe novim telefonom i moram priznati da je to lijepo. Umidigi One, novi nov telefon, koji sam sebi birao i neloše izabrao… S tim u vezi, pošto je telefon većinski nebijel, za razliku od Samsunga, izabrao sam prigodnu tapetu koja je takođe većinski nebijela:

 

 

 

 

 

 

 

 

Odnosno – otprilike ista ta fotografija samo sa „stereo“ efektom zamućivanja pozadine (tužno saznanje da su „dual“ kamere zapravo poprilično beskorisne):

 

 

 

 

 

 

 

 

Meni je postala tradicija da koristim crno-bijelu pozadinu za zaključan ekran, a kolor je standardna – po volji; klik na sličice će otvoriti punu rezoluciju (2160 x 3840); crne vinjete sa gornje i donje strane i c/b su Photoshop (neki je to preset u Silver Efex dodatku koji je baš došao do izražaja na drugoj c/b); kolor je netaknut, kako ga je telefon ulovio; autorske fotografije gramofona koji spava pod crvenom majicom…

E, sad, originalno sam planirao da pravim neki izbor (dobrih) fotografija i kačim na blog, kao da bi to neko mijenjao na telefonu, ali je činjenica da sam za dvije godine svega dva puta promijenio pozadinu i taj plan je logično neispoštovan. Ipak, novi telefon je zaslužio makar toliko, pa ako od neko od posjetilaca nema inspiraciju, sličice su tu da se poslužite…

Za fejzbuk II

Brko u plavi mantil sa hemijskom olovkom:

Inače, slika je sa prednje kamere na mom novom telefonu. Rezolucija nula koma megapiksela.

Dva upitnika: baba Stanija incertus, mali ljuti čoek incertus plus

I tako je mom ocu palo na pamet da nakon cirka oko 50 godina babu Staniju, moju prababu, obraduje slikom na nadgrobnom spomeniku. Fiks ideja, jedna u nizu, gdje je prefiks fiks možda malo nepotreban obzirom da dotični nema nefiks ideja. Samo je problem, nemamo baš Stanijinu sliku. Mislim, babe Stanije, ne ove nesrećnice što se slika gola za internet.

Ipak, fiks ideja nije bez razloga fiks, davljenik se i za slamku hvata, zadatak je pregledati nepreglednu arhivu slika kod Ladija. Što je trajalo. Ipak, dobra zanimacija, te slike… fotografije. Sjećanja i tako. Pregledom, upitnici se nižu, potvrdnog odgovora nema. Neidentifikovane starije žene na fotografijama, nijedna nije Stanija… kadli tamo stani pazi vidi gledaj u jednom trenutku na jednoj slici predočenoj fiks idejnom čovjeku.
– To je Stanija! Mislim da je to… nisam siguran.
– Majku mu, kako nisi siguran?
– A otkud da znam… Može biti ona, a možda nije.
– Pa čekaj malo, ako nisi siguran, onda možemo uzeti sliku bilo kakve babe pa staviti na spomenik, kad svejedno ne znamo kako izgleda.
– ‘Aj ne pravi se pametan! ©

Nego, ‘aj što smo oko babe Stanije 50% sigurni da ne znamo da li je to ona ili nije, za malog ljutog čoeka smo čak i u većem procentu sigurni da ne znamo ko je. Jedino je sigurno da dominira slikom, toliko da je majstor fotograf izgubio iz vida da bi se i glave ostalih trebale vidjeti… sreća pa nije na onoj slici gdje mislimo da je baba Stanija.

Program za fotošop

– Koji program koristiš za fotošop?
– Program za fotošop?
– Da, za fotošop?
– Fotošop.
– Za fotošop?
– Fotošop.
– Ali koji program?
– Fotošop.
– Fotošop?
– Da, fotošop. Tako se program zove, fotošop.
– Fotošop?
– Fotošop.

Inače, fotošop je uglavnom retuširanje.

To se dešava već par mjeseci?

Majku mu, nisam ovdje napisao ništa deset dana, a ništa pošteno još duže. Blago se zabrinuh.

Ove kolumne što napisah su sasvim slučajno. Jedna je i ovdje okačena a druga na Istinito, odnosi se na oslobađajuću presudu hrvatskim generalima. Mislim da su mnogi promašili poentu, pa je zato i napisah.

Nego, da ne prekidam ovaj zanos blog tišine, samo jedna fotografija u vidu razglednice:

NPD „Nizbrdo“ pri teškom radu otkrivanja suštine života
(autor fotografije Linda)

Utisak subote