Svježe mudrosti VIII

„Kome šta treba objašnjavat’, taj nije skont’o.“

PRETHODNO: SM VII

Svježe mudrosti VII

„Kad nekoga voliš, voliš ga i kad prestaneš da ga voliš i počneš da ga mrziš, intenzivno.“

PRETHODNO: SM VI

Svježe mudrosti V

„Prijatelj je prijatelj samo ako je prijatelj!“

PRETHODNO: SM IV

Svježe mudrosti IV

„Gluposti ni pamet ne može pomoći!“

PRETHODNO: SM III

Svježe mudrosti III

„Mladost je rezervisana za glupost, starost nije rezervisana!“

PRETHODNO: SM II

Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XI

Po davno dogovorenom principu u prirodi, kao što se poslije duge kiše pojavi duga, tako i poslije februara koji je mjesec u znaku mačora redovno uslijedi refleksno nezgodan mart s kulminacijom u uvijek kritičnom 8. koji nerijetko veoma razorno rikošetira – jedan 9. mart nam je podario Milića Vukašinovića (izmedju ostalih). Ipak, dok su neke opasnosti 8. marta prethodno već pomenute i razjašnjene u VIII nastavku Seksualnog vaspitanja u teretani Sokolskog doma, nije bilo dovoljno riječi o najopasnijem elementu, podkontekstu: poklanjanje poklona, brižnosti i pažnje žen…rospijama kao nuspojavu može imati javljanje osjećanja sa njihove strane koji mladog člana teretane Sokolskog doma mogu satjerati u ćošak i stisnuti ga tamo gdje je najtanji (kod nekih su to listovi, kod nekih podlaktice…).

Stisnutost je samoobjašnjive prirode ako pitanje koje razvezuje omču oko vrata glasi KAKO SE NE OŽENITI.

Na žalost, tu ne pomaže ni vanvremenska i multidisciplinarna mudrost trenera Saleta, jer mnogi ne shvataju njegov nesebičan lični primjer žrtvovanja tog tipa (između ostalih). Mladost – ludost, moglo bi se reći za te članove teretane Sokolskog doma koji, ignorišući uputstva trenera, za 8. mart svojim – naizgled normalnim – izabranicama srca, ženskog pola (naravno, ženskog, jer ne može čoek da jebe čoeka!), kupuju „male znakove pažnje“ u zamjenu za seks ko zna šta. Počesto, to ko zna šta ih može odvesti ko zna gdje – pa i u drugu teretanu! A upravo to se dešava članovima teretane Sokolskog doma koji dopuste da im se zaveže ta omča oko vrata, posebno onima koji asistiraju pri vezanju! Isti od samonanesene sramote postaju članovi „fitness centara“, te analogno bivaju odbačeni, izopćeni i anatemisani. Njihova imena se u teretani Sokolskog doma pominju samo u prošlom vremenu, počesto u rečenicama tipa „A bio je dobar čoek onaj _____…“.

Imajući u vidu pomenute grijehe bivše braće po tegovima, kao i činjenicu da je pitanje KAKO SE NE OŽENITI svojevrsno „pitanje nad pitanjima“, neki hrabri članovi teretane Sokolskog doma se u večernjim časovima ipak usuđuju da filozofski kontempliraju nadasve nemoguću hipotezu bezbolnog bračnog života. Pri takvim razmišljanjima, u prah i pepeo bivaju satrvene ustaljene paradigme i okovi misli, a u tom procesu nijedna se ideja a priori ne odbacuje te se analiziraju najrazličitiji primjeri, ponekad iz životinjskog svijeta (društvene zajednice i seksualni rituali pataka, hobotnica, topi antilopa…) ili drugih kultura, pa čak i onih tradicionalno nemilih…

– Jesu dobri oni tamo šerijatski zakoni… Možeš imati deset žena!
– Jednu karaš, druga ti puši, a šta će ostale?
– Nek’ se snađu!
– Što bi to dobro bilo da ima kod nas!
– Jeste, samo nije to tako jednostavno. Da bi mogao imati više žena, moraš imati para da ih izdržavaš sve… Drugim riječima, moraš biti šeik!
– Eis!
– Da, tako da bi to, i da dođe kod nas… bilo malo drugačije.
– Pa da, odma’ bi ove guzonje lovatori pokupili sve pičke što valjaju…
– A šta bi nama ostalo?!
– Šta misliš šta bi ostalo…
– Jebote, pa šta ću ja sa deset krampova?!
– Kopati, volu jedan, eto šta ćeš!
Paučina na „španskom zidu“ teretane Sokolskog doma se plaho zatrese od tog pragmatičnog odgovora čiji se odjek još neko vrijeme zadrža u oznojenom vazduhu, dok za to vrijeme duboko u neprijateljskoj teritoriji usamljeni Arnold „Alen“ Anikić uslika svoje stopal biceps i pritisnu ПОШАЉИ.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma X

Varnica sudara beskraja metafizike i granica ljudskog uma #44749

„Lično, ne mislim da ženski polni organ miriše na ribu, ali me zanima kako su ribe mirisale prije no što su žene naučile da plivaju.“ – nepoznat autor u neodređeno vrijeme

Jedna s nogu

U današnjem vremenu, biti pošten znači biti glup, a opet, biti glup ne znači i biti pošten. Dokaz jednosmjernosti semantike?

Mislilac misli

Nešto mi je palo na pamet, kad mi ljudi kažu kako sam ovakav čovjek ili onakav, pametan ili glup, ili šta već, prva stvar, ta kvalifikacija čovjek mi nekako smeta. Da je tu makar negdje u zagradi mlad, pa nekako. Mlad čovjek. To mi se sviđa.
A druga stvar, ona suštastvenija za ovu pisaniju, kad razmišljam o racionalizovanju sebe, na pamet mi pada kako je moj najveći kvalitet zapravo to što se ne plašim ispasti glup u pokušaju da saznam ili shvatim nešto. A to je jedan od najvećih strahova našeg naroda. Lakše je ispasti iz aviona nego ispasti glup, nema veze što pri ispadanju iz aviona pogineš, a ovo drugo se i da popraviti.
Posebno mi je drago što je to stečena osobina, koju još uvijek stičem. To je ono kad učiteljica pita ima li nekom da nije jasno, jasno je svima, a nikom nije jasno. E, pa, meni nije jasno. Objašnjavaj od početka. („Šta ko je rek’o, zeko je rek’o!“)

A racionalizacija. Budući da sam inteligentan i na matematički način, dobar dio dosadašnjeg života sam težio sve da podijelim u jedinice i nule da bih mogao shvatiti i klasifikovati. Batalio sam to. I sad sve pamtim kao jedinice i nule, samo u raznim bojama, pa neka nula ima minus pored, neka jedinica je zapravo stabljika cvijeta… i ima ih bezbroj. Neke upamtim, a neke i zapamtim… valjda nekom logikom. A klasifikacija umara.