Furiozni utisak: Mad Max 2015

Razumijem da se vremena mijenjaju, ali da se Pobješnjeli Maks za brutalnih 30 godina neopravdane odsutnosti zapravo pretvori u ljekara koji se zove Ljubiša i ima muža kod kuće, nisam očekivao.

Puno, vaistinu, mladosti je prošlo od posljednjeg nastavka P(M)M serijala, ravnih 30 godina. Sam serijal je prošao puno, od ličnog i personalnog pakla na blago distopičnoj zemlji (Mad Max, 1979) pa do apokaliptične komedije (Mad Max Beyond Thunderdome, 1985). Režiser Džordž Miler je takođe prošao dosta toga, između ostalog prasiće (Babe, 1995), pingvine (Happy Feet, 2006)…

Trebao, morao i mogao je ovaj film ranije, ali nije. Rad na filmu je zapravo započeo 2001. ali se zbog raznih problema i promjena… oteglo. U međuvremenu je, usljed zastoja u radu i ličnih kontroverzi, otpao i Mel Gibson, titularni junak. Film je završen i pušten u štampu za „čitanje na JuĆjubu“ ove jubilarne 2015. godine, u drugoj dekadi velike filmske reciklaže. Dugo čekanje, velika očekivanja, semafor, a rezultat…

Stvar je takva da Ljubiša nije siguran da li je on sumanut ili nije. Realno, Bata Živojinović u ulozi doktora Nedeljkovića je sumanutiji od Toma Hardija u ulozi Pobješnjelog Maksa. Nekonzistentnost Maksovog lika se ogleda u nešto konstantnijoj konzistentnosti njegove partnerke Furioze (Šarliz Teron) što ne bi bio problem da nije konzistentnosti lika Pobješnjelog Maksa u prethodnim filmovima.

Sama priča je relativno standardna u okvirima južnoafričkog retrohomosajberpank domena kojim je serijal krenuo (sa) prvim nastavkom: nakon nuklearnog holokausta, Ljubišu u njegovom lutanju („Ej, živote, lutalico“) hvataju podanici tiranina Džoea da im posluži za rezervne dijelove za oštećene podanike. Tiranin Džo je zao i tiraniše tisuće ljudi držeći ih bez vode i upozoravajući ih na štetnost iste… Znači, akcija… se morala poduzeti!

Neko je tu već morao nešto učiniti, a to nisu bile opozicione političke partije već krtica iz ličnih redova: Džoeova poručnica Furioza mažnjava cisternu + logistiku (cenzura) i kreće da nađe mjesto njene mladosti, zelenu dolinu. I potjera za njom. Ljubišu nataknu na auto u potjeri. Spadne sa auta i pređe u drugi tim. I to je nekih 80% filma, akciona potjera, gore-dole. Baš akcija. Malo onako ublažena i cenzurisana CGI akcija, ali akcija.

Sama akcija i nije tako loša u ovom vremenu kad se manje-više došlo do saglasnosti da su akcioni filmovi iz ’80-ih godina zapravo najbolja zabava u domenu sedme umjetnosti. Ovdje su dva problema, što je nosilac tog konstantnog otupljujućeg naboja (1) ćelava tenkg0rl Furioza (2), gdje je ljubazni Ljubiša mutavi pomoćnik. Ona tri puta što je progovorio, dva puta su bili „To je moj auto!“… Budaletino jedna, to je tvoj film.

Ostatak vremena Ljubiša Furiozi dodaje pušku, popravlja auto, kupuje uloške, donosi doručak u krevet, daje krv… A onda uslijedi podatak kako su feministička udruženja pozitivno reagovala na film. Da, feministička udruženja su pozitivno reagovala na postapokaliptični film pun nasilja i groteske. Izgleda da je to bio cilj, da se Pobješnjeli Maks pojavi kao filmska preporuka u Blic Ženi…

PAJEBOTEBOG.

Ključni momenat egzotične atraktivnosti originalnog Pobješnjelog Maksa i boljih momenata njegovih nastavaka je bila sumanutost. Sumanutost kakvu Mel Gibson demonstrira i kad otvara jogurt a kamoli kad tuče svoju maloljetnu djevojku ilegalnog imigranta. U politički korektnom svijetu, ta je sumanutost zamijenjena trkom na 100 metara u dužini od 10.000 metara. Kad čoek malo bolje razmisli, pa to je totalno sumanuta ideja!

Mnogi su heroji pali na tjeme. Ponekad je poštenije ostati ležati.

Advertisements

Da li si ti, ili neko koga poznaješ, trudna? Koga briga!

Dame, sigurna sam da smo sve već bile u ovakvoj situaciji: jedan dan, iznenada, prijateljica ili rođaka objavi da je trudna. Pošalje SMS na sve brojeve iz imenika, twita o tome na twitteru (hashtag #veletrudna), ili okači sliku svog ultrazvuka na fejzbuk. Naravno, kao što to društvena etikecija nalaže, od svakog u krugu od 10 milja se očekuje da skače od sreće i čestita budućoj majci na širenju nogu i dozvoljavanju da muškarac ejakulira u njenu vaginu. Bez sumnje, ona će biti osupnuta ovim tajfunom komplimenata i pažnje tokom čitavog trajanja trudnoće, sve dok malo čudo ne iskoči van, a onda makar dok ne izađe iz faze simpatičnosti (što se dešava otprilike poslije dvije godine).

Ali, ovdje i danas ja želim da zauzmem stav, dame. Tu sam da kažem, dosta više! Žena više ne treba da bude obasipana komplimentima i podrškom prilikom objavljivanja da je vekna u rerni. Nijedna žena više ne bi trebala da bude tretirana kao kraljevska porodica dok nosi taj međunožni nakot i izbaci ga u svijet, kad bude spremna. Dosta više, kažem. Ali, možda se pitate, zašto ne? Zašto ne zasuti ženu poklonima i pažnjom za donošenje novog života na ovaj svijet?

Reći ću vam zašto…

To je njen jebeni posao, eto zašto.

Žena ima samo jednu pravu svrhu u životu. A to je da zatrudni i podari život novim ljudima. Od trenutka kad dobije prvu menstruaciju, pa sve dok joj se uterus skroz ne pohaba od korištenja, njen najvažniji zadatak je da koristi jaja koja joj je dao Bog da bi stvarala djecu. Bilo šta manje je uvreda Bogu, sebi, i sestrinstvu svih žena na svijetu. To ne znači da se žena ne može vinuti u drugom smjeru i postati uspješna poslovna žena, poput mene, ili imati druge hobije pored reprodukcije. Ali kad tvoj muškarac želi da našprica svoj bebi sirup u tvoj kanal za bebe, bolje ti je da legneš na leđa i primiš ga, jer si za to rođena!

Zapitajte se, da li ikad zaspete svog mehaničara hvalom i plavim ili rozim pidžamicama kad vam dobro popravi automobil? A šta je sa likom koji vam je napravio kafu danas? Da li idete u restoran i trljate stomak kelnerici sa pitanjem koliko još dok vam ne donese hranu? Naravno da ne, to je apsurdno. Njihov je posao da vam pruže te usluge, baš kao što je ženski posao da svijetu pruže još djece. Dakle, zašto da žena dobija svu ljubav i pažnju, a prosječan radnik ne?

Na kraju, budimo realni. Žene čine 51% svjetske populacije, možda i više u ovom trenutku. To je mnogo trudnoća koje su uspješno privedene kraju. Dakle, nije to tako posebno, kao što mi to predstavljamo. Zapravo, poprilično je uobičajeno. I zato, moje dame, kažem da je dosta sa pumpanjem ega i ulagivanjem ženama kad objave da su trudne. Dovoljno je da ih potapšete po leđima uz riječi “samo nastavi”.

(Preuzeto sa stranice Modern Woman Digest.)