Neosporena nelogičnost nebeskog kretanja XX mikrokosmosa ka XY satelitima

„A, uostalom, šta je život nego samo dječja predigra Erosa, Mantasa, Kronosa i Abadona?“ – rimski filozof Marko Aurelije Erekcije, 69. p.n.e.

Srdačni pozdrav svim ljubiteljima lijepe pisane riječi složene u stih, na redu je još jedno druženje u emisiji Poetski je sat na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari. Prije nego što krenemo sa današnjim programom u okviru kojeg ćemo uživati u slasnim plodovima stabla kojeg zalijeva ljupka Erato, prvo moramo odgovoriti na pismo jedne naše obožavateljke: Ne, B. Vlajić više ne radi te stvari za novac, otplatio je školovanje. Navedeni telefonski broj više nije u funkciji.

Dakle, kao što smo već natuknuli pri spomenu Erato, danas će u emisiji biti predstavljena jedna romantična, mladalačka, ljubavna, senzualna, medom slatke strasti i iščekivanja nabijena erotična poema jednog mladalačkog, senzualnog i nabijenog pjesnika iz Banjaluke. Radi se, naravno, o B. Vlajiću, mladom i neperspektivnom autoru koji još od četverogodišnjeg učešća u matematičkom odjeljenju gimnazije sa posebnim senzibilitetom i sjetom osjeća tupi bol slatke melanholije romantike platonskih ljubavi na ljetnjim raspustima. Iz navedenog nije teško zaključiti da mutne močvare (pune krokodila) romantične poezije nisu nimalo stran teren za B. Vlajića, međutim, poema koja će biti predstavljena danas ipak donosi neke inovacije u nj. rad i poeziju uopšte. O čemu se radi? Naime, ovoga puta je Vlajić spretno zaobišao scenografski pristup postavci poeme po uzoru na školu Bregović/Pecikoza/Dervišhalidović, te u tijelo poeme čvrsto ugradio centralnu figuru erotske poezije, samo tijelo (odnosno figuru). Umjesto šireg pogleda na (šire) stvari, pjesnik daje uži pogled na (šire) stvari, na taj način stvarajući mikrokosmos centralne figure (odnosno tijela) sa svim pripadajućim elementima opisanim u fine detalje. Autor je vodio računa o očuvanju vela misterije erotike, pa tako nije išao u razmjer manji od 1:72 – ostavljajući prostora za prozračnost najfinijih poteza kistom pjesničkog pera, ali je upotrebom kratkih riječi i konciznih fraza dao svoj prepoznatljiv seksualan ton… Bez ikakvog daljeg zadržavanja, danas samo za Vas, poetski užitak, premijerno na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari, komad iz ciklusa Parovi binarnih kodova stamenosti i razmjernosti

Linija kapi znoja na oku (napisao B. Vlajić)

Sise, tvoje sise.
Ti ih držiš,
da ne vise,
a ja ih gledam
i diže mi se.

A neke ljude novac čini sretnim… II

Muškarci vole golotinju. Žensku. Ili sa dvije žene. Ili tri. Mada, nije sramota gledati mladog Arnolda u toplesu. Doduše, to je nešto drugo. Nego, golotinja je ženska i ženskoga roda, shodno tome, muškarci je vole. (A vole je i žene.) Golotinja može bilo gdje: kod kuće, kod tuđe kuće, na ulici, na plaži, na internetu, u autu, u šumi, ____ (dopisati po želji). Posebno ako je džaba. Posebno ako je tuđa žena. Posebno ako je mlada i lijepa. I to su sve činjenice. Ko ne voli, nabijem i njega i njegove Keri Bredšo prijatelje na banderu na mostu u okrugu Medison.

Elem, onomad šepam polako iz prodavnice, a veče lijepo, toplo, samo što nije noć. Iz teretane sam pa po mlijeko, a nije za mačke. Komšija iza pulta je, kao i obično, bio pun egzistencijalnih pitanja pa sam prebacio koju sa njim. Ipak, htio sam da što prije nalijem mlijeko u sebe pa se prepustim horizontalizaciji, tako da su neka ostala neodgovorena. Kako sam došao do prodavnice, dinamikom podmornice se lagano vraćam prema kući. Šuškajući kesom punom namirnica, nazad u sokak, blagom uzbrdicom krenuh nemilice, kad uočim na pendžeru kako mlada komšinica isprobava grudnjake. Zašušnem kesom u stav mirno pa osmotrim malo bolje, primjetna je dilema. Koji li je bolji, crni, bijeli ili onaj treći? A meni dobra oba. Ne sluteći gladne oči na šepavim nogama u daljini, probava komšinica a ja taman lijepo da odmorim, nezgodna je uzbrdica, otvorio sebi eurokrem blok pa šuškam punih usta. U to primjetih da se svega par metara od mene, iza živice, nalaze stare komšinice koje prebacuju uz kafu u pozni večernji sat. Da moje šuškanje nasred ulice ne postane sumnjivo, diskretno krenem prizivati mac, mac. A nije ni samo zbog toga, nije da nije mlijeko za mačke, htio sam i njima da dam, ozbiljno. Volim ja mačke. I ja tako mac, mac, jedem onaj eurokrem blok, a komšinica probava, a lijepo li ih probava a još ljepše se dvoumi. Malo manje biva sumnjivo to moje zadržavanje nasred ulice, sreća pa nije bilo prometno veče, malo mljac, mljac, malo mac, mac, završih eurokrem blok a komšinica završi isprobavanje grudnjaka, pa svako na svoju stranu, ja uzbrdo a ona sa pendžera. A mačaka, k’o za inat, nigdje nijedne.

Pročitajte još:
A neke ljude novac čini sretnim… I