Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XVI

Serijal Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma je naučna studija koja kroz niz raznovrsnih primjera od strane eminentnih stručnjaka treba da uputi svakog mladog vježbača – bio on iz teretane Sokolskog doma ili ne – u to kako da obavi posao. Kao što postoji razlika između djevojke i žene (karmin i širina bedara), tako postoji razlika između mladog vježbača koji je samo platio članarinu teretane Sokolskog doma i mladog vježbača koji je redovno bio na predavanjima te položio ispit odnosno jebao.

Da bi se to desilo, brine se niz uglednih naučnika na polju Seksualnog vaspitanja od kojih su neki neimenovani a neki samo anonimni, koji iz različitih uglova obrađuju problem. Dok se jedni drže minimalizma uvijek imajući spreman podozrivi pogled prema rospijama (trener Sale: „Jednom sam jeb’o i zajeb’o se.“), drugi im lete u naručje i ginu sa pjesmom na usnama. Naravno, to nije tako teško kad se u imenicima modernih mobilnih telefona preko kojih prelaze svježe nalakirani nokti nalaze upisani pod imenima poput „BorisBMW“…

Ipak, današnja lekcija nije o „BorisuBMW“, nego o jednom starom iskusnom vježbaču koji je mnogo prije te moderne – danas već ofucane ali veoma uspješne – metode (BMW) trčao sprint u naručje rospijama i ginuo sa pjesmom na usnama, dok je počesto i harmonika letjela u nebo. Da, to je čovjek iz vremena kad se sve moralo ručno, prije nego što je bacanje ključeva X6 (kad nije na servisu) na sto disko kluba izričito značilo „kurvo, ulazi u kola da te jebem negdje pored puta“, već su bili presudni ljepota, šarm, kvalitetna laž i pravilno plasiran šamar.

Današnjoj fejzbuk generaciji će to možda djelovati arhaično, čudno, nepotrebno, međutim, takvo viteštvo se i danas pamti i prepričava, a isti ti vitezovi su još uvijek među nama i nisu za staro gvožđe… naprotiv! Doduše, ponekad dolazi do problema…
– Sale, majku mu, ja što više idem ovdje [u teretanu], mene sve više boli! – žali se treneru iskusni vitez vježbač.
– Pa kako, majku mu? – trener replicira u čudu jer su u pitanje dovedene njegove šampionske metode i stručni nadzor.
– Ma ćuti samo, uhvatilo me u leđima. Radio neki dan ovdje [klupa za trbušnjake], ne znam da li je od toga, malo sam se istegao… A još boli rame, bole me i listovi. Doduše, a gdje i ne bio sav bolan, kad jebem po deset žena!
– Pa jel’ to i sad tako jebeš? – upita trener Sale zadivljen spremnošću viteza vježbača koji nije baš u cvijetu mladosti.
– Ma ne sad, juče!
– Kuku! – zakuka trener Sale kao starica majka Uroša i Gostimira.
– Ali vidiš… – zamisli se iskusni vitez vježbač – da to nije zbog toga… MOŽDA SAM SE PREJEB’O?!
Prisutni kvorum čvrstih momaka teretane Sokolskog doma bez riječi uz maltene neprimjetno klimanje glavom gore-dole odobri ovaj odgovor kao najrealniji mogući, a zatim se vrati iskonskoj borbi sa ljutim čelikom…

Za to vrijeme na sasvim drugom kraju grada, dojučerašnji pobratim sokolaš Arnold “Alen” “Izdaja” Anikić nije jebao.

Prethodno:
Seksualno vaspitanje u teretani Sokolskog doma XV

On i njegov ‘bem-ve

U prolazu slučajnog prolaska načujem kako dvije u bašti kafića dekorativne malopunoljetne djevojke razgovaraju:
-Nije kod njega 2000 već 2500 kubika… Šestak!
-Ali je dizel?
-Da.
Pričaju one o njegovom ‘bem-veu, samo ne rekoše da li je „redni šestak“ ili su cilindri u V rasporedu. ‘bem-ve vjerovatno guta euro dizel, vlasnik je na D2 a ove dvije mogu i na pregorjelo ulje. Mislim, tako izgledaju, pregorjelo, al’ sumnjam da su automehaničarke…

(Jel’ dotle došlo? Jeste.)

Šta je to „mali momački auto“?

Samo ime kaže, mali auto za momke. Naravno, postoje tu neka dalja određenja. Idealno je da bude dužine oko 4,5 metra, može i više, a manje u rijetkim slučajevima (kad se nedostatak dužine može nadoknaditi samo ozbiljnim viškom konjskih snaga – znatno više od minimalnih 120). Dobro je ako ima samo dvoje vrata. Znači, coupé po francuski. S tim da je mali momački auto rijetko francuski. Uglavnom je njemački (ali nikad VW), povremeno italijanski, rijetko japanski. Ako nije sa dvoje vrata, što nije nužno minus, onda je cilj da mali momački auto bude što veći, sa što dužom haubom ispod koje se nalazi što veći motor koji, što nije nužno minus, ne bi trebalo da ispunjava bilo koji od postojećih standarda o čistoći izduvnih gasova. Takav motor, po mogućnosti, ali nije nužno, snagu prenosi na zadnje točkove što znatno otežava kontrolu malog momačkog auta pri otežanim uslovima vožnje. Usput, mali momački auto smije da guta samo benzin. Dizel i plin ne dolaze u obzir. Mali momački auto treba da izbija iz džepa što je moguće više novca mladom momačkom momku koji ga vozi i da ga konstantno unesrećuje svime sem samom vožnjom (potrošnja, održavanje, kvarovi). A kad smo spomenuli coupé, danas se svašta podvlači pod tim imenom, pa da se i to razjasni. Znači, iako nije nužno, idealno je da mali momački auto bude coupé, a to jeste vozilo sa dvoje (ili troje vrata), sa što više lima a što manje prostora u kabini, tek dva komforna sjedišta za mladog momačkog momka vozača i suvozačicu i taman prostora za male momačke aktivnosti, te, nije nužno, iza ta dva sjedišta dovoljno mjesta za 2-3 manje životinjice pregažene na putu, a nikako dovoljno mjesta za odraslu osobu, ili, ne daj Fanđo, neodraslu osobu. Mali momački auto smije da prevozi samo odrasle osobe, eventualno odrasle osobe mentalno neodrasle, a nikako neodrasle-neodrasle osobe. Mali momački auto treba da bude nepraktičan u svakom pogledu. Treba da bude nizak tako da mali momački momak pati pri svakoj rupi na putu, pri svakom penjanju na trotoar a i da pri svakom tom penjanju otpadne neki dio. Mali momački auto treba da ima što manje tehnologije u sebi. Uz volan, mjenjač, pedale, eventualno retrovizore (posebno ne desni), tu su mogući kao pomoć pri vožnji samo brojač obrtaja, brzinomjer, pokazivač temperature rashladne tečnosti u motoru, eventualno pokazivač količine goriva, koji, nije nužno ali je u skladu sa principom, ne radi, tako da mali momački momak u svakom trenutku može ostati na pola raskrsnice jer nije nasuo. Benzina. Jer je siromah. A mali momački auto služi za što brži transfer iz tačke A u tačku B, što većom prosječnom brzinom i pri tom trošeći što veću količinu. Benzina. Podrazumijeva se da mali momački auto samim svojim izgledom pravi saobraćajne prekršaje, prije samog startovanja motora, a tokom vožnje od tačke A do tačke B to je dužnost i obaveza svakog malog momačkog auta. Smatra se da mali momački auto nije auto čijih bar trećina proizvedenih primjeraka nije u jednom trenutku završila u jarku, bila omotana oko nekog rasvjetnog stuba, u betonskom zidu i sl. a posebnom vrstom neuspjeha se smatra posjedovanje malog momačkog auta i uspješno izbjegavanje svih vrsta saobraćajnih nesreća. Mali momački auto je upravo za ispunjavanje malih momačkih snova koji obično podrazumjevaju prebrzu vožnju sa puno loših procjena. Tako je to i džaba, snovi su snovi. Ako nas već prebrzo tjeraju da odrastemo i prestanemo sisati (sisu), makar nas ne mogu istim principom otjerati u starost. I zato, mali momački auto.

kadet-ljubav