Nešto mi tako pričamo onomad, sitno, je li, sreli se, sjeli, pa šta ima i tako. Kaže ona kako je baš pričala putem telefonske žice sa majkom njenom i tako. Kurtoazno istim tragom nastavljam i pitam, kako joj je majka i tako. Kaže kako je majka na vikendici, sa babom kuva džem i tako.
– Aha, to je onda kod njih neki džem sešn (срп. џем сешн).
Završio rečenicu i ja legenda, osmijeh k’o divlja svinja u Hutovom blatu, sav ponosan na izjavu, iz ušiju mi rastu stabljičice ruže… a ona misli da sam totalni kreten. A kod nas tradicija džem sešna debelo prije Parkera, Gilespija i Koltrejna, realno.
Kažu da fora efektnije deluje ako se onaj koji je ispriča ne nasmeje. Ali, kako da se ne smejem ako je dobra fora?!
Gospođ(ic)u da pošalješ u šoping po malo smisla za humor na svoj račun. Da spoji lepo sa korisnim. 🙂
Ма, одлична је то госпођица, још увијек једно од мојих омиљених женских бића.
Замјерала ми је да се не смијем довољно, а кад кренем да се смијем онда ми замјера што се смијем тако како се смијем.
Jedna moja koleginica mi je na početku naše saradnje rekla: „Kako god radio, neko će da se ljuti“; poruka je, naravno, više nego jasna: radi kako misliš da treba. Ameri valjda kažu: „you can’t please everyone so you got to please yourself“.
Како год живио, неко ће да се љути… А онда треба видјети да циљано љутиш оне који те нервирају, а мање да љутиш оне који те не нервирају. Увијек борба.
ima kod nas tih sesna pa se mozda zbunila . Al nema veze vikendica nije iza coska sto je dobro.
Dobra je fora, svejedno
Ako ikada budem pravila džem setiću se ovoga 🙂 Evo još se smejem :))
Никад не реци икад… А ваљда су досад креирали андроид апликацију за прављење џема.