Još od početka života na zemlji te pronalaska točka nekoliko stotina hiljada godina poslije, čovjek je težio velikim otkrićima, a pored velikih otkrića, još je više težio da neko ta velika otkrića otkrije umjesto njega dok on pije pivo i gleda utakmicu reprezentacije.
U skladu s tim, danas ću da na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari izložim svoje mlado nejako tijelo opasnom putovanju na rub granica nauke. Opasno zatrovan zlim sjemenom altruizma, zarad dobrobiti čovječanstva odlučio sam se za najopasniji od najopasnijih eksperimenata u nauci (dosad) poznatoj kao hemija: pomiješaću Sinalko, žuti i Sinalko, crveni u cilju za potragom krajnjih dometa gaziranosti u vještačkim bojama. Čuveni naučni estetičar Ou Džej je davno još rekla: „Samo hrabri su pokušali!“, a ću u ovoj prilici da kvadriram tu tvrdnju: „Samo hrabriji su pokušali duplo!“
Tako nam je za ovaj eksperiment potrebno:
– Sinalko, žuti 0,33l – komada 2
– Sinalko, crveni 0,33l – komada 2
– prazna plastična flaša od Keniade 2l – komada 1
Nakon što smo preduzeli sve mjere zaštite u laboratoriji, ugasili Aimp sa thrash metal listom, izbacili mačku iz prostorije i obukli crvenu pancirnu automehaničarsku majicu, možemo početi sa eksperimentom. Prvo ćemo sipati Sinalko, crveni u flašu od Keniade:
Sipanje vršimo pažljivo, sa objema flašama nagnutim pod tačno određenim uglom koji ovdje ne smijemo otkriti zbog prisustva CIA i MOSAD špijuna. Nakon što smo Sinalko, crveni usuli, originalnu ambalažu vraćamo na originalno mjesto a zatim počinjemo sipati Sinalko, žuti u flašu od Keniade:
Rezultat je, neočekivano, mješavina koja ispoljava svojstva narandžastosti i gaziranosti, a ovo je istovremeno i tačka u kojoj prestaje nauka a počinje žrtvovanje. Kao i u svakom ozbiljnom eksperimentu, došli smo do trenutka preispitivanja postupka, od same ideje („Šta ja ovo koji k. radim?!“) pa do rezultata („Šta sam ovo koji k. dobio?!“):
Kao što to kaže reklama za poznate automobilske gume: „Snaga je ništa bez kontrole.“, tako i mi možemo reći za ovaj eksperiment da je rezultujuća mješavina bezvrijedna bez degustacije. Zauzimamo stav za degustaciju sa lumbalnom podrškom „Mima Karadžić“ i puštamo da gravitacija učini svoje:
Neumoljivih 9,81 metara u sekundi na kvadrat vodi tečnost kroz određene dijelove govornog aparata kroz nekoliko sekundi, a zatim obustavljamo tu radnju da oštećenja po organizam ne bi bila trajna:
Eureka! Eksperiment se pokazao uspješnim! Utrošeno vrijeme i novac nisu bili uzalud. Dobili smo mješavinu koja ispoljava svojstva narandžastosti i gaziranosti a pri pijenju ima sve efekte MIRINDE: izaziva glavobolju, morsku bolest, suzenje očiju i upalu zubnog mesa i to po 80% jeftinijoj cijeni nego što je to cijena MIRINDE na benzinskoj pumpi u Doboju. Trenutak blaženog zadovoljstva naučnog radnika nad postignutim dostignućem:
Nauka je još jednom izašla u susret čovječanstvu i podarila mu alternativu. MIRINDA možda više nije među nama u onoj mjeri u kojoj je nekad bila, ali to ne znači da potraga za njom može stati. Naprotiv, na ovaj ili onaj način se moraju održati sjećanje na nju kao i efekti koje je ona proizvodila…
Eksperiment je zaradio najvišu moguću ocjenu, palac podrške. Troškove liječenja će da pokrije zdravstveno osiguranje Zavoda za zapošljavanje tako da su svi na dobitku, a posebno oni koji nisu učestvovali u eksperimentu…
Za slične ali i brutalnije sukobe sa naukom oči u oči, pratite nas i ubuduće u emisiji „Od Alije Sirotanovića do Apollo 11“, samo na blogu Gurao sam i šire stvari u uže stvari. Dotada, živjeli!
Gurao sam i šire stvari u uže stvari. 